S obzirom na to kako je Matković otvorio utakmicu protiv Memphisa, mislim da ona nikako drugačije nije ni mogla završiti nego career highom i timskom pobjedom protiv dotad neporaženih Grizlija.

Memphis je poveo 10:7 nakon čega je trener Pelicansa Mosley pozvao timeout. A onda je krenulo ovako:

Je li pratite?

Mosley je pozvao timeout na 08:23 min u 1. četvrtini. Matković je izašao 04:54. U te tri i pol minute su Pelicansi sa 7:10 minusa došli do 17:12 vodstva uglavnom zahvaljujući Matkovićevoj igri u oba smjera.

Kažem vam, to je bila ta večer. Rekordna po broju poena (25) i odličnoj igri i Matkovića i Pelicansa. Jedini razlog zašto nije zabio i više je njegova zamjena Queen koji je također igrao dobro i na kraju večeri za 24 minute ubacio 20 poena uz 7 skokova i 5 asista. Queen je odradio 12 minuta u komadu u prvoj šihti a onda se vratio i zatvorio prvo poluvrijeme.

Jedino je to zaustavilo Matkovićev nalet, ali i ovako je ekstra: 25 poena za 29 minuta, 5/8 trice, 6 skokova, 1 asist, 2 ukradene, 1 blokada.

Važnije od brojki je da Matković igra s puno samopouzdanja i opet pokazuje da pripada. Pripada u NBA, pripada u ovu ekipu Pelicansa. Pokazivao je to i lani o čemu sam i pisao:

Prijeđimo na događanja na parketu.

Da, trice su obilježile utakmicu, ali i ne samo to. Matković je u svom stilu pokazao da čita igru dobro i da zna pravovremeno napasti prostor bez lopte i utrčati, a onda i moćno finiširati. Help obrana Memphisa baš i nije htjela imati posla s tim:

Meni je u uvodu utakmice, koji sam spomenuo u onom play-by-play nabrajanju, najimpresivnije bilo kako je Matković obranom podigao ekipu i uštrcao joj energiju nakon kilavog starta. On je taj koji krade lopte i pravovremeno se postavlja ispred obruča i zatim trči u tranziciju što mu je jedna od jačih karakteristika:

Iako više nije rubni rotacijski igrač u NBA-u, ovi u Memphisu su nakon prvog poluvremena sigurno bili u stilu kao: “Tko je ovaj i zašto nas maltretira?”. Bila je to tek prva polovica utakmice nakon koje će, ispostavilo se, Matković dobiti svoje cvijeće i komplimente.

🔒 Ovaj dio VIDEO SOBE rezerviran je za pretplatnike.

Nećemo stati na career highu i pet pogođenih trica. Idemo dublje: kako je Matković napadao Memphisov obrambeni plan, kako se prilagodio promjenama matchupa, što donosi u obrani i zašto je zaslužio zatvarati utakmicu.

Donosim i statistički kontekst koji njegovu vrijednost za Pelicanse stavlja u potpuno drukčiju perspektivu.

Pretplatom dobivaš pristup ovoj i svim ostalim premium analizama VIDEO SOBE, a ujedno podržavaš moj daljnji rad.

Read more

[Ova analiza dostupna je svim čitateljima VIDEO SOBE 🔓 ]

Vrijeme je da se opet oživi ova mjesečna rubrika jer materijala ima. Sad kad je prošao onaj početni zanos zbog novih sezona Eurolige i NBA-a, i sad kad se pogledala tona utakmica jer su nedostajale, e sad mogu raditi više specijalnih analiza a manje analiza utakmica.

Ispred vas je novi “TSI” i predstavljam vam akciju koja se svijetom proširila kao gljive poslije kiše. Doduše, zasad je još uvijek najviše igraju u Europi, ali progurat će je Iisalo u NBA-u jer je već naveliko igra s Memphisom.

Uglavnom, kao što iz naslova vidite, radi se o IVERSON│WIDE PIN playu. U nastavku 8 videa i idemo u detalje kako i priliči VIDEO SOBI.

Definicija

IVERSON│WIDE PIN

Što volim kod ove akcije?

• iskorišten je cijeli parket

• pick na empty corner je mamac koji navlači fokus obrane

• mijenjanje strana: strana s loptom postaje strana bez lopte i obrnuto što dosta remeti obranu i zaduženja u njoj

• vrlo jednostavan a efektan play za osloboditi šutera

U osnovi, Iverson Wide pin je akcija za šutera iako može ići u različitim smjerovima i kroz različite izlaze što ću i pokazati uskoro. Međutim, ekipe - posebno u Euroligi - je koriste za oslobađanje svojih najboljih šutera:

Zašto akcija razvaljuje?

S obzirom da T.S.I., u čemu je tajna? Zašto je akcija tako uspješna?

1. Napadanje taga

Ovo je ključna stvar. Akcija je efikasna jer efikasno napada tag odnosno zadnjeg igrača u obrani. Nakon Iverson cuta ide pick na empty corner. Obrambeni igrač iz suprotnog kornera postaje low man/tag koji pazi na roll. Prema poučku Chucka Dalyja - teško je braniti dvije uzastopne stvari:

Jednostavno je: low man je fokusiran na help obranu a ne direktno svoje idnividualno zaduženje i baš taj moment ova akcija cilja. Vidimo u skoro svim ovim primjerima da zadnji igrači gledaju stranu s loptom a ne svog igrača. Nije pogrešno, ali Iverson Wide pin baš to eksploatira.

Bonus prednost akcije: wide pin dođe kao iznenađenje na koje obrambeni nisu spremni.

Ako ti se sviđa način na koji VIDEO SOBA pristupa košarci, razmisli o plaćenoj pretplati.

Iza svake analize stoje sati gledanja, proučavanja i traženja detalja koji utakmice čine zanimljivijima nego što se na prvi pogled čini. Tvojom pretplatom ne podržavaš samo nove tekstove, nego i razvoj projekta koji želi ponuditi nešto više od uobičajenog košarkaškog sadržaja.

Hvala ti što čitaš i što si dio VIDEO SOBE.

Subscribe now

2. Različite opcije i izlazi

Okej, naravno da akcija za šutera neće proći svaki put. Obrane će skautirati što igraš nakon timeouta, pripremit će se za tvoje tendencije, a i ti ćeš nekada kiksati s timingom ili kretnjom. I sad se postavlja pitanje: što ako šuter, iz kojeg god razloga, nema čistu situaciju za šut?

Tu onda u igru ulaze automatizmi, triggeri, ali i readovi igrača. Pokazati ću ih nekoliko.

Prodor je jedna od opcija. Ako je obrambeni igrač napravio dobar chase i uspješno navigirao kroz screen da možda omete šut, napadač svejedno ima šansu napasti prodorom jer ima prednost - obrambeni je iza njega. Još ako je visoki u dropu onda je i numerička prednost 2 vs 1:

Jedna od opcija je svakako roll ili pop u momentu kada visoki odluči pokriti prodor ili izaći prema šuteru:

I još jedna stvar kad smo kod različitih opcija i izlaza, lako je zadržati kontinuitet čak i kada je sve zatvoreno. Nema šuta, nema prodora, nema rolla? Ako je baš sve zatvoreno, lako je ući u Step-up PnR na prazni korner ili neku Get varijantu i tu tražiti rješenja:

Mali twist - visoki šuteri

Primijetili ste da su ovo dosad sve bile akcije dizajnirane za bekove. Ljepota Iverson Wide pina je u tome što može biti i za visoke koji se osjećaju komforno u istrčavanju kroz blok. Zapravo je još i bolje da bude tako jer tek za to obrane nisu spremne. Tu obrambeni visoki moraju istrčavati kroz blok što je za njih uglavnom jako teško.

Evo primjera kako to Fener radi za Mellija i Valencia za Osetkowskog:

Varijacije

Ljepota Iverson Wide pina je i što ga se može odigrati na različite načine.

U gotovo svim ovim dosadašnjim primjerima akcija je išla ovako:

Iverson cut → Follow 4 + PnR → Play s vrha čisti i ide u korner → petica blokira za šutera

Može i drugačije, a evo i kako sve:

Ovaj trash talk Tya Jeromea i Paola Banchera prije dvije godine bio je, onako, dosta znakovit:

Banchero se pokazao kao dosta loš prognozer jer dvije godine poslije Jerome više nije u “good teamu” Cavsima nego Memphisu, timu koji se tek gradi. I ide mu dobro. U jebote, što mu ide dobro na početku ove sezone.

“I’ll start on y’all team!”

Dvije godine poslije Bancherovog pokušaja omalovažavanja Jerome ne samo da je starter u jednoj NBA momčadi nego je nakon 3 uvodna kola najbolji strijelac lige s 34,7 poena prosječno. Ništa manje bitno, Memphis je (u trenutku pisanja) otvorio sezonu s 3-0.

Hoće li potrajati i je li Jerome budući MVP? Neće i nije, ali je fascinantno što se pojavio. Gdje je bio dosad i kako mu uspijeva ovo što trenutno izvodi?

Jerome je bio odličan NCAA igrač. S Virginijom je 2019. uzeo titulu. Moram ubaciti digresiju jer je to bila odlična ekipa, gle ova imena: Jerome, Kyle Guy, DeAndre Hunter, Braxton Key, Mamadi Diakite. Nakon koledža ide NBA. Jerome je bio 24. pick na draftu. Uzela ga je Philadelphia, ali odmah proslijedila u Phoenix. I onda ide seljakanje: sezona u Sunsima, dvije u Thunderu, jedna u Warriorsima, dvije u Clevelandu i evo druge u Memphisu. Periodi u Phoenixu i Oklahomi bili su začinjeni izletima po G ligi.

Zašto pick prve runde nije mogao pronaći mjesto pod suncem sve do druge sezone u Cavsima? Dva su razloga, po meni.

Prvo, jer je bijeli combo bek (s nadimkom Milk) koji ne dominira fizikalijama, a bogami još manje atleticizmom. Teško mu je pronaći rolu jer nije dovoljno dobar play da ga gurneš na jedinicu, a nema tijelo da igra dvojku. Obrambeno je upitan na obje pozicije. Drugo, ozljede su ga unakazile. Nema sezone, sve do druge u Cavsima, da Jerome nije imao ozbiljnu ozljedu. I uvijek je problem s nogama: gležnjevi, listovi, prepone. I prošlu sezonu u Memphisu je odradio samo 15 utakmica zbog lista i gležnja.

Dugo je Jerome čekao pravu šansu, pravu rolu i sezonu u kojoj će više moći biti na parketu a manje kod ortopeda na tretmanu. I dočekao je 2024./2025. u dresu Cavsa. Odradio je 70 utakmica kao šesti čovjek i prosječno igrajući 20 minuta. Za tih 20 minuta uspijevao je raditi dar mar obranama i jedan je od razloga zašto su Cavsi te sezone završili kao prvi na Istoku s omjerom 64-18. Kad bi Mitchell i Garland sjeli na klupu, momčad je bila u sigurnim rukama. Na kraju je završio kao treći u utrci za šestog igrača godine, iza osvajača Pritcharda i prve pratilje Malika Beasleyja.

Bilo je perioda i ranije u njegovoj NBA karijeri, posebno u Oklahomi i Golden Stateu, kada je Jerome pokazivao da se radi o ozbiljnom španeru. Ipak, tek je u Cavsima dospio u pravi kontekst. Rola šestog igrača bila je idealna za njega. Trener Atkinson je oduvijek znao s bekovima. I imao je dosta slobode da pokaže što može. Obrane su ga, kao i Banchero, podcjenjivale, a on je trpao. Španerski.

Kada ga je Memphis u ljeto 2025. potpisao na trogodišnji ugovor težak 28 milijuna dolara sigurno nisu računali da su dobili beka startne kvalitete. Ja Morant je još uvijek bio u momčadi. Jerome je trebao biti osigurač i kao u Cavsima šesti igrač. Na kraju je odigrao samo spomenutih 15 minuta.

A onda je došla ova predsezona. Morant je trejdan u Portland. Bilo je jasno da trener Iisalo Jeromea vidi kao startera. I igrao je super u predsezoni te razvio odličnu kemiju sa suigračima, prvenstveno Cowardom, Boozerom i Edeyem. A onda je došla i sezona. Izrešetao je Jazzere s career highom od 45 poena. Uslijedio je obračun u San Franciscu protiv Warriorsa kojima je trebalo naplatiti neke dugove. Njima je spakirao “samo” 28, ali ih je počastio i trash talkom i kurčenjem koji očito dolazi u paketu s njim. Ono nadmudrivanje s Bancherom nije bio izoliran slučaj:

Sacramentu je nakon toga zabio 31 pri čemu je penale pucao 14/14. Tu je pokazao jednu novu dozu ludila jer je u završnici, kada je trebalo, u stilu najvećih NBA predatora napadao rookieja Acuffa i tako slomio otpor Kingsa.

Ne možemo reći da je dočekao svojih 5 minuta jer ih je već imao u Cavsima. Ovo je neki novi level. I to s 29 godina na leđima. Ne pojavljuju se takvi fenomeni često. Neki igrači od rubnih NBA igrača postanu elitni role playeri u tim godinama. Rijetko, ako ikad, se desi da igrači s klupe u tim godinama, postanu nositelji i prve opcije. Jebote, Jerome se po svim pokazateljima do 2024. i putanji karijere već neko vrijeme trebao smucati po Europi i nalaziti s Guyom, Keyom, Diakiteom i ostalim kolegama s Virginije. Umjesto toga, on je trenutno najvrući igrač u NBA-u i jedna od jačih priča na početku sezone, ako ne i najjača.

Subscribe now

Za očekivati je da se uskoro vrati u realnije okvire negdje na tragu onih iz Cavaliersa. Zasad je rasturio loše ekipe i trebamo vidjeti što će se dogoditi kada se raspored zaoštri. Činjenica je da je došao u dobar kontekst. Za Iisala znamo da je šaptač bekovima i da ima napadački sistem baziran na bekovima. Ipak, ovo što Memphis igra ove sezone nije ono što smo od Iisala gledali u Europi, posebno u pogledu tempa. Bonn i Paris su igrali ubitačno brzo. Pa i Memphis je lani imao 7. najviši pace u ligi. Ove godine? 24. Slučajno? A-a. To je ritam koji paše Jeromeu. Samo ga gledajte kada prenosi loptu. Ja svaki put imam osjećaj da će mu svirati 8 sekundi. Jerome nije Shorts ni Hifi koji će špartati gore-dolje. Niti ima atletiku za to niti ima zdrave noge i tijelo. Jerome je penzioner koji nikada neće trčati za autobusom jer zna da će ga i sljedeći odvesti na isto mjesto.

Kreator

Postoje 3 stvari koje me trenutno jako fasciniraju kod Jeromea. Prva je ova kreatorska strana njegove igre. Kada kažem kreator onda mislim na igrača koji sam sebi može kreirati šut i izmišljati poene.

Ty Jerome je trenutno košarkaška anomalija.

Zabija kao prva opcija, kreira kao superstar, a nema nijedno zakucavanje u NBA karijeri.

Kako je postao jedan od najfascinantnijih igrača na početku NBA sezone? I koliko je ovo što gledamo zapravo održivo?

📊 Brojke, floateri, trice, penali, španerska tehnika i Memphisov napad u novoj analizi VIDEO SOBE.

🏀 Pročitaj cijelu analizu uz pretplatu ili iskoristi 7 dana besplatnog probnog razdoblja.

Read more

Utakmica se može podijeliti na 4 dijela:

1. prvo poluvrijeme - Partizanova dominacija i stare boljke Zvezde

2. treća četvrtina - 0:0

3. četvrta četvrtina - preokret i stare boljke Partizana

4. produžetak - Carlikova klinika

Partizanova dominacija

Bez Jekirija, Pennaroya je odlučio startati s Lauvergneom kako na 5 ne bi morao raubati 40 minuta samo Tanaskovića i Hayesa. Još kad se zna da nema ni Willisa sasvim je jasno koliko je Partizan bio tanak na visokim pozicijama, a i koliko svaki takav izostanak znači za generalno tanak roster. Pennaroya je zato bio prisiljen mađijati.

S druge strane, Navarro je odlučio opet malo izmiješati karte i startati s Davidovcem i sa small-ballom, što znači Ojeleye na 5.

Evo odmah jedna brojka. Zvezda u EL zabija samo 1,22 poena po posjedu iz finiširanja na obruču. To je 5. najgori score u EL. I to je Zvezdin veliki problem od početka sezone koji je posebno bio izražen u onim prvim utakmicama protiv Hapoela, Efesa i Žalgirisa. U pobjedama se to maaaalo popravilo, dovoljno da ekipa više ne bude zadnja u PPP na obruču, ali nedovoljno da pobjegnu iz podruma.

I eto, baš ta boljka i duh prošlosti ih je uhvatio i u derbiju. Nervoza, dekoncentracija, nazovi kako hoćeš, Zvezda je promašivala point blank šuteve oko obruča. Čak i oni koji su bili iz kontakta, a koji su bili relativno lagani za finiširanje, su curili vani. E onda se ukazala i drugarica nervoza pa su krenuli i ishitreni šutovi i izgubljene lopte.

Nismo se ni okrenuli, bilo je 9:1 za domaćine, pa onda par minuta poslije i 16:6. Profesor emeritus Carlik Jones (u nastavku teksta Carlik) je držao predavanje. S obzirom na to da su koplja ukrstile dvije ekipe koje imaju izražen defenzivni identitet, ovo je baš bila velika razlika. A razliku je radio Carlik. Od ovih 16 poena samo 4 nisu bila “njegova”: ona prva akcija za Thompsona i ono kad je Lauvergne u early offenseu iz post-upa proigrao Pajolu na utrčavanju. Ostalih 12 poena bilo je na Carlika, njegov scoring ili playmaking.

Čovjek je rješavao svaki tip obrane koji bi Zvezda bacila na njega. U svom stilu se dizao s poludistance, trice, metodično dolazio do obruča ili razigravao druge iz prodora ili tranzicije.

Jedino tko mu je mogao parirati bio je Chris Jones (u nastavku teksta Chris). On je bez neke velike igre zabio 3 trice iz driblinga koristeći switch Partizana ili pick and roll obranu koja ga ne bi pokrila na trici. Samo, s jedne strane imaš Carlika koji je razigrao i sebe i sve oko sebe, a s druge strane imaš Chrisa koji je razigrao samo sebe i to Zvezdi nije dovoljno da prati Partizanov tempo.

Nije samo do Chrisa. U sudaru dvaju zidova Partizanov je imao manje rupa. Sve obrane domaćina funkcioniraju: switch, quick show, hedge, late switch. Nekoliko puta u prvom poluvremenu Zvezda nije uspjela ni šutnuti jer je vrijeme za napad isteklo. I još jedna jako bitna stvar: svi Partizanovi igrači su igrali vrhunsku 1 na 1 obranu skoro pa cijelu večer, nebitno je li protiv svog primarnog zaduženja ili su Hayes i Tanasković preuzimali i držali crtu protiv bekova Zvezde:

Ništa se u Zvezdinom napadu ne mijenja ni kada je Navarro na parket poslao artiljeriju: Nworu, Monekea, Kramera. Partizan je vrlo discipliniran i koncentriran u svim obrambenim aspektima.

Doduše, pomaže im i Zvezda. Okej, Partizan pred svojom publikom igra na rubu fanatizma i imaju inspiriranog Carlika, ali koji je izgovor Zvezdinim igračima da ovako igraju setove? Ove kretnje igrača su kao na treningu kada se akcija uvježbava 5 na 0 pa dok svi pohvataju kretnje. Nitko ne sprinta, nema pravog bloka. Nema kultne eneeeergiiije. Mislim, osim generalno kretnji igrača u ovim (Flex) akcijama, pogledajte i Carterovu reakciju dok brani 1 vs 2 tranziciju u prvom primjeru. Predao se bez borbe:

Ne možeš ništa zabiti - okej. Carlik je vruć - okej. Ali koji je izgovor za ovakav govor tijela i koji je izgovor za nonšalancije kod dodavanja kojih je bilo puno? A znaš da igraš protiv ekipe koja je najbolja u ligi po ukradenim loptama. Okej, 7 izgubljenih Zvezde je podnošljivo za poluvrijeme, ali bilo je i dosta rubno izvodivih dodavanja koja su završavala deflectionima.

S druge strane parketa, Partizan nastavlja trpati i kada Carlik izlazi na predah sredinom prve. To su momenti kada je Izundu na parketu i kada se Zvezda prebacuje u agresivnu PnR obranu koju je Partizan sjajno napadao u prvom poluvremenu bez Carlika i s njim za komandama:

Partizan u prvom poluvremenu ne može zabiti tricu, ali su zabili za njihove standarde suluda 52 poena. Kako? Mislim da ova grafika odlično pokazuje sve:

Ostatak analize dostupan je pretplatnicima VIDEO SOBE.

Ako te zanima ovakav pristup košarci i ovakav tip analize, odaberi jednu od pretplatničkih opcija ili sedmodnevni free trial i uživaj.

Read more

Koji god ste Euroleague Power Ranking čitali/slušali/gledali prije početka sezone sigurno je da je ime Virtus Bologne bilo debelo pri dnu. U low 5 sigurno.

Jedno cca mjesec dana poslije i 6 euroligaških utakmica kasnije, Virtus ima 4-2 omjer, baš kao Dubai, Hapoel, Zvezda i Valencia. Jednu pobjedu manje od Olympiacosa, Fenera i Panathinaikosa.

Dobro, dobro, znam da nevjernici odmah mašu sa strength od schedule i pokazuju na protivnike: Paris, Baskonia, Bayern. Iako, bili su tu i Fener, Olympiacos i Olimpia Milano.

Počelo je gadno i s 0:2. Poraz od Fenera u Istanbulu, ali uz super dojam. Olimpia ih je dobila sa zvukom sirene. A onda je krenulo, 4 pobjede zaredom od kojih najviše zvoni ova protiv Olympiacosa u Paladozzi. Neću je nazvati statement win jer je još rana sezona. Ono što je svakako statement su pobjede u gostima protiv Bayerna i Parisa. Virtus je 4 utakmice igrao u gostima i uzeo dvije pobjede iako su zadnjih godina izrazita domaćinska ekipa.

Osim toga, skinuli su Paris, Bayern i Baskoniju i pokazali, barem zasad, da su iznad tih ekipa od kojih su prema predviđanjima trebali biti lošiji ili tu negdje s njima. Pobjeda protiv Olyja i ravnopravne partije protiv Fenera i Olimpije pokazuju ipak da ima nešto u ovoj ekipi i da ih se možda podcijenilo na startu sezone.

A podcijenilo ih se jer je u odnosu na lani na rosteru ostalo pet igrača: Hackett, Ferrari, Alston, Diarra i Diouf. Virtus je doveo 9 novih igrača, mahom bez iskustva igranja u Euroligi. Rasheed Bello je prije Virtusa sezonu odradio u Antwerpu. Trent Fraizer je doveden iz Zenita, Marcus Carr iz Wurzburga, Bo Klintman iz G lige, itd.

Skauting je očito odradio svoje. I uprava koja je odlučila da više neće pržiti eure i licitirati s teškašima za nekog Carsena Edwardsa. Doveli su i španjolskog trenera, naravno, Alexa Mumbrua (koji je i izbornik njemačke reprezentacije, što isto nešto govori) i pitali ga kako želi igrati i koji mu profili trebaju. Vidjeli ljudi da ako mogu Paris i Valencija, zašto i oni ne bi mogli?

S “Eurocup igračima”? Možda, ali koji su svi još uvijek dovoljno mladi ili u najboljim godinama da mogu napredovati ili se uklapaju u ono što klub i Mumbru žele igrati. Od igrača iz uže rotacije: Alston ima 29, Fraizer 28, Carr 27, Edwards 26, Moore, Diouf i Diarra 25, Klintman i Bello 23. Ostatak ekipe (Ferrari, Kokila, Casarin, Baldasso) je također u ranim ili srednjim dvadesetima. Jedini koji kvari prosjek je dobri stari Hackett (koji je godinu stariji od mene i sad se osjećam loše). Ovo je sigurno jedna od najmlađih ekipa u EL i to se treba uzeti u obzir kada se evaluira kakvu košarku igraju.

A igraju super košarku kakvu Bologna kao košarkaški grad s pravom košarkaškom publikom i zaslužuju. I zbog toga želim reći par riječi o njima. Pisao bi o njima i da su na omjeru 2-4 jer vidim što žele igrati, kako žele pobjeđivati i to mi se sviđa. Ova ekipa već sad ima identitet. Oni su mladi, atletični i igraju iz sve snage u petoj brzini.

Virtus želi biti nastavak priče spomenutog Parisa i Valencije. To je i taj stil igre: tempo, tranzicija, visoki ritam, agresivnost u obrani, bekovi kao glavni igrači, mobilni visoki. Nisu baš toliko brzi poput Parisa i Valencije iako su nakon 6 kola po paceu 4. najbrža ekipa lige. Ne šutiraju toliko trica poput Parisa i nisu rigidna pick and roll ekipa poput Valencije nego imaju malo više fleksibilnosti i napadačkih setova.

Jako mi je drago da su se pojavili jer mi je gušt gledati sve te mlade i relativno nepoznate igrače koji nakon utakmice puste euroligaške rutinere ostavljaju u čudu, kao: odakle su se ovi stvorili?

Prebacimo se na parket. Želim vam pokazati što mi je sve zapelo za oko u Virtusovom napadu i na čemu se isti bazira.

Subscribe now

⦿ Tranzicija

Virtus, spomenuo sam već, želi igrati brzo i u tranziciji. Jednostavno je: kada imaš tako mladu ekipu, ali i potentnu i atletičnu, nekako je logično da ćeš ih pustiti da trče. Naravno, to može otići u neodgovornost i kaos, ali Mumbru je to dobro zamislio. Bekovi su ključ. Carr je mozak ekipe. U euroligaškoj rookie sezoni zabija 14,7 i asistira 5,8 uz 45% za 3. Carr ima 188, kao i Fraizer. Bello - prezime koje tako paše uz Italiju - je 183. Manjak cm nadoknađuju brzinom i driblinzima. Sva trojica su pakleno brzi. Mumbru ih često kombinira skupa u petorkama.

Tri su ključne stvari u tranzicijskim napadima Virtusa: 1) odmah po osiguranom skoku pronaći beka; 2) push je osnovna varijanta osvajanja terena i dolaska u situacije za finiširanje; 3) šuteri i krila trče široko, visoki su rim runneri.

Koliko god Carr, Bello i Fraizer s loptom u rukama lakoćom vuku u leđa obrani, tolikom lakoćom ostali prate njihov ritam. Diarra i Diouf su sjajni rim runneri. Alston je isto atleta spreman šutnuti tricu u tranziciji, a Moore je jedan od opasnijih tranzicijskih igrača u ligi zbog kombinacije atletike i snage. Sa 196 cm i cca 100 kg Moorea je baš teško zadržati na otvorenom terenu. Radi se o NBA gabaritima i s razlogom je nekoliko NBA timova istraživalo što se i kakav igrač krije u njemu, ali nikada nije uspio pronaći rolu. Mumbru ima ideje kako njegovo tijelo, atletiku i vještine koristiti kao oružje. Tranzicija je samo jedna od.

Subscribe now

⦿ Early offense

Prebacimo se na malo više strukture. Što se događa kada se obrana vrati na vrijeme i relativno dobro postavi?

Virtus možda ne igra tako brzo nakon primljenog koša kao Paris i Valencia, ali isto imaju rješenja kako napad držati u višem ritmu i obranu hvatati na krivoj nozi. Mumbru za tu prigodu najviše koristi slip screenove koji su više slip cuttovi nego blokovi:

Tu opet do izražaja dolaze visoki sa svojim laganim nogama i sposobnosti da rolaju brzo i ulaze iza leđa obrane. Tu su dakako i bekovi s dobrim čitanjima i koji procjenjuju kad je vrijeme za proigrati rolera a kada napasti prodorom.

Druga vrsta napada, nastavno na early slipove, su stampeda odnosno napadanja u prijemu. Obrane su već naučile što Virtus pokušava igrati pa se malo više skupljaju da zatvore prodor i dubinu koju Virtus traži. Stampeda su counter za to:

Treća varijanta koju Virtus igra u ranoj fazi napada je Pistol akcija ili 21 kako je zovu u NBA-u. Nisam vidio puno ekipa koje je igraju u Europi, ali eto, Mumbru je taj i zato još više ima moju pozornost i simpatije.

🔒 Virtus ima prepoznatljiv identitet, a Mumbruov napad puno je raznovrsniji nego što sugerira sama brzina igre.

U nastavku kroz video primjere analiziramo njihove glavne napadačke koncepte, način na koji svih pet igrača sudjeluje u kreaciji i zašto bi problemi sa šutom za tri mogli biti presudni za njihove ambicije.

Uđi u VIDEO SOBU i pogledaj Virtus iz taktičke perspektive.

Read more

Euroligaški kalendar je htio da prva utakmica Panathinaikosa van Atene bude baš u Beogradu i baš protiv Partizana. Znamo svi što to znači u kontekstu Željka Obradovića. I kad je ceremonija završila i publika pozdravila svog kralja (u izgnanstvu), došlo je vrijeme da se odmjere snage na parketu.

Slično kao i protiv Reala, Partizan je časno pao, ali neke limite je teško nadići, posebno kada se suočiš s višestruko talentiranijom ekipom koja je isto voljna proliti znoja po parketu. Što tebi onda ostaje?

Panathinaikos u obrani - Partizan u napadu

Jasno, Obradović je posebnu pozornost posvetio Carliku Jonesu. Malo tko ga poznaje bolje od njega i što su mu plusevi a što minusi. I to je Obradović iskoristio u ovoj utakmici. Kako? Obrana Panate bazirala se na 3 segmenta koja sam ja nazvao: Pritisni, Odsijeci, Izbaci.

● Pritisni

Kad god bi Carlik prenosio loptu i postavljao napad Partizana, PAO je vršio pritisak na njega, bilo preko cijelog parketa ili bi ga preuzimali visoko na centru kad bi prelazio u njihovu polovinu:

Obradović ima ljudstvo koje to može odrađivati: Kalaitzakis, Grant, Badio. Sva trojica su se rotirala na tom zadatku protiv Jonesa. Badio je nekako ostavio najbolji dojam zbog čega ga je Obradović vjerojatno i nagradio s 27 minuta. Jedino su on i Hayes-Davis odigrali toliko kod gostiju.

Pennaroya je vidio gdje to vodi pa se najčešće događalo da drugi bek prenosi loptu, a Jones se uključuje u sekundarnoj akciji.

● Odsijeci

Ovo sam viđao na NBA parketima da se dešava, ali ne toliko u Euroligi. Kad bi se Carlik riješio lopte i stajao na weaksideu, njegov obrambeni igrač je bio posvećen i dalje samo njemu:

Ovo čak nije ni denial nego je ovo nogometnim rječnikom rečeno - flaster.

Obrambeni uopće ne sudjeluje u help obrani nego je jedinica za sebe sa specijalnom misijom. Partizan nije uspio napraviti puno u 4 na 4 napadu.

● Izbaci

🔒 Koliko različitih obrana možeš promijeniti u jednoj utakmici da bi izbacio jednog igrača iz ritma?

U nastavku kroz video primjere analiziram taktički šah Obradović vs Jones, Panathinaikosov napadački pristup baziran na targetiranju mismatcheva, post-up igru Falla, PnR Francisca i gdje su bili Partizanovi problemi.

Xs & Os, video i detalji koje ne vidiš u box scoreu — samo u VIDEO SOBI.

Odaberi jednu od pretplatničkih opcija i uživaj.

Read more

U nastavku:

• PAO-Fener: Žoc vs Šaras

• Dubai-Zvezda: Obrana i zaštita (reketa)

• Valencia-Hapoel: Sistem > talent

• Real-Partizan: Gdje su %?

PANATHINAIKOS - FENERBAHČE

Obračun Obradovića i Jasikevičiusa se uvijek mora ispratiti.

Iako, sumnjam da su i jedan i drugi bili sretni s onim što su ekipe pokazale na početku utakmice. S obzirom na količinu vike i objašnjavanja, nisu sigurno. Utakmica je na početku pretvorena u jurnjavu gdje se Fener bolje snalazi jer imaju THT-a koji ima bolid za takvu stazu. Halfcourt je patnja za obje ekipe. Feneru jer s Forrestom pokušavaju organizirati napad, a PAO-u jer imaju onu standardnu startnu petorku koja je All-D s Grantom kao jedinim pravim starterom. Interesantno da i jedan i drugi trener počinju s malo “žešćim” petorkama.

Uglavnom, to je festival turnovera i šutova pod presingom isteka vremena ili nepotrebno ishitrenih šutova. U 5 minuta igre Panathinaikos ima 1 faul, a znamo svi koliko igra u obrani bez faula nervira Obradovića. Šarasa također. Kraljevstvo za faul!

Svi smo jedva dočekali prve rotacije. Obradović je krenuo prvi i umjesto Granta ubacio Francisca a onda uskoro promijenio još 3 igrača i od startera malo duže na parketu ostavio samo Yabuselea. Osim ulaska Francisca treba notirati i ulazak Hayesa-Davisa. E, tu se PAO pali i nema više mučenja u napadu.

Francisco odmah slash and kickom pokreće stvari, razigrava i sebe i visoke kroz PnR. A NHD je tu da se kao šahovska kraljica kreće po parketu i rješava probleme. Bio je opako oružje u rukama Šarasa, sada je jednako opako ili opakije u rukama Obradovića koji ga odmah koristi da napadne Mellija:

Talijan je cijelu utakmicu, kad god bi bio na parketu, bio omiljena meta. Obradović nije pokazao puno milosti prema svom bivšem igraču. Na jednom timeoutu kasnije jasno daje upute koga treba napasti:

Target is Nicolo Melli 🔊

Nego da se vratim na prvu četvrtinu. I Šaras je promijenio petorku i krenuo s rotacijama. Uvodi Baldwina, Clyburna i Mellija koji bi trebali dati iskru napadu, ali se to ne događa na način kako je zamislio. Clyburn je pod kontrolom NHD-a a Baldwina je uštopao Badio koji se muči s pronalaskom napadačkog ritma u PAO-u, ali obranu i dalje kida. Imao je pomoć u Lessortu koji je sjajnim iskakanjima i trapom otjerao Baldwina od koša i limitrao mu kreaciju.

Fener u tim momentima živi od napadačkog skoka. Imali su 5 komada i na minutu do kraja prve četvrtine od 22 poena 10 ih je bilo iz 2nd chance šansi.

Druga četvrtina pripada Franciscu koji je složio 7 poena u nizu i odvojio PAO na jednu veću razliku. Ušao je i Bonga i odmah sije kaos u obrani. Strašno je moćna ta linija Badio-Bonga-NHD-Lessort. Kombinacija presinga na loptu i switcha kojeg PAO u tim minutama preferira je ubitačna i za bolje napade nego je ovaj Fenerov.

Meni je u drugoj četvrtini najzanimljivije bilo pratiti nadmudrivanje na liniji Obradović-Jasikevičius.

• Šaras vrati Baldwina s pauze - Obradović vrati Badija

• Šaras zaigra s visokom postavom Sanli-Melli - Obradović Falla i Yabuselea s NHD-om na 3

• Šaras na to odgovori s Binghamom na 5 da kazni Falla - Obradović ode u small-ball s Yabuseleom na 5

Jako zabavno za praćenje.

Treća četvrtina je bila ključ. Evo nam opet “All-D, Zero O” petorki. Što su nam sad pripremili? Pa, PAO-ova ovaj put opravdava reputaciju. Igraju obranu na rubu fanatizma i Fener ne može ništa zabiti. Ne može ni PAO, ali tu i tamo ušićare neke poene na konto tranzicije nakon dobre obrane. Krivo, vrhunske obrane:

Ključni detalj u trećoj vuče Obradović koji svog glavnog šutera u startnoj petorci Mantzoukasa mijenja za drugog šutera Rogkavopoulosa koji u par minuta slaže 8 poena i PAO odlazi na +15. I eto, to je taj PAO koji ima luksuz da jednog odličnog šutera kao Rogkavopoulosa drži na klupi do sredine treće, bez minuta. A onda ga uvede i on prelomi utakmicu svojom serijom trica.

Fener to ni u ludilu nije mogao pratiti. I Francisco i NHD su im bili previše, još kad se ovaj ukazao - bilo je gotovo. Oni jednostavno šuterski nisu dovoljno dobra momčad da stignu ovakav PAO. Oni se iz minusa vraćaju obranom, ali teško je spajati uspješne defenzivne posjede protiv ovakvog Panathinaikosa. Tom napadu hitno treba Larkin.

DUBAI - CRVENA ZVEZDA

Prošlo je sad neko vrijeme od utakmice i siguran sam da su svi pročitali i puno brojki i komentara i analiza na konto Zvezdine defenzivne klinike. Stvarno vrhunska obrambena predstava. Budući da način na koji ja radim ovdje ne podrazumijeva samo puko popunjavanje prostora i recikliranje contenta, ja bi se osvrnuo na neke stvari i detalje iz Zvezdine obrane koje možda nigdje drugo niste mogli vidjeti ili čuti.

🔒 Zvezdina obrana nije bila samo stvar energije i agresivnosti. Nwora je kontrolirao Bacona i briljirao u closeoutima, Ojeleye je na petici praktički ugasio Dubaijev pick and roll, a timska obrana kažnjavala je protivnike i onda kada su svjesno preuzimali rizik.

U nastavku su video primjeri i detalji koji objašnjavaju kako je Zvezda to radila, uz analizu Valencijine napadačke širine i Partizanovih problema protiv Reala.

Uđi u VIDEO SOBU i pogledaj utakmice malo dublje.

Read more

Gledalo se, pratilo se, zapisivalo se, snimalo se…

INDIANA - MINNESOTA

Pa bilo je ovo dosta žestoko za jednu predsezonsku utakmicu. Stvarno su obje ekipe izašle nabrijane i intenzitet se održao cijelo prvo poluvrijeme. Kod Pacersa, Hali je nazad, Zubac prvi put igra s njim i Siakamom pa smo mogli otprilike vidjeti kako će to izgledati.

Prvo nešto o obrani. Pacersi su poslali Nembharda i Nesmitha na Balla i Edwardsa, Siakam je bio zadužen za Kumingu a Haliburton za McDanielsa. Zubac u PnR obrani nije bio u dubokom dropu, bio je izvučen malo više prema trici s tendencijom da izlazi skoro u level screena kad LaMelo i Ant kreiraju iz PnR-a. I koliko god su se Pacersi trudili u obrani, posebno s Ne Ne tandemom koji je pritiskao Edwardsa i Balla, toliko su Wolvesi bili inspirirani i uzeli su sve što su ovi ostavljali, uglavnom na perimetru. Šutirali su 12/19 tricu u prvom poluvremenu.

Indiana je na startu bila dosta fokusirana na to da Haliburton pronađe ritam. Ne znam koliko je to takvom igraču bilo potrebno. Okej, igrao je u svojoj koledž dvorani, ali Hali se može sam za sebe pobrinuti, nije ga trebalo tražiti i preskakati neke šutove što su Pacersi radili. A i prve dvije halfcourt akcije su bile za njega.

Kad su probili taj led zaigrali su svoj napad koji ipak nije mogao pratiti Minnesotu. Bez Turnera i s malo drugačijim spacingom, trebat će vremena da sve sjedne na svoje mjesto. Zubac je promašio neke stvari oko obruča koje inače zabije, imali su par turnovera te Siakam i Nembhard definitivno nisu bili dovoljno uključeni u napad. Jedini tko se uspio nametnuti bio je Nesmith koji je iskoristio svoje šanse iz spot-upa i nekih off-screen akacija.

Napad se pokrenuo kada su krenule rotacije. Ostali su Hali i Zu od startera, ušli su Walker, Oubre i Toppin. Toppin odmah krenuo jako. Igra je s njim znatno dobila na ritmu i je sposoban raditi ovakve stvari:

Osim toga, može bez problema igrati sa Zupcem na 4 i sa Siakamom na 5. Može roll, pop, spot-up, tranzicija. Kandidat za šestog igrača godine.

Subscribe now

Ekipa se dodatno pokrenula kada su spojili Toppina upravo sa Siakamom, a kada su izašli Haliburton i Zubac. Tu smo vidjeli onaj stari dobri 2nd unit Pacersa. Doduše, bez McConnella, ali s Nembhardom umjesto njega. Razbili su drugu postavu Wolvesa koja je imala 4 igrača s klupe i Kumingu. Siakam je lakoćom zabijao preko Dosunmua koji ga je pokušavao čuvati. Kasnije, kada su se sredinom druge vratili starteri i kod jednih i kod drugih, Wolvesi su opet izdominirali.

Zubac? Nekarakteristične promašaje sam spomenuo, bilo je i par izgubljenih jer je uletio u gužvu s loptom a jednom je bacio i loš pass prema korneru. Blokovi su odlični, dosta je radio i kroz handoff, finiširanja iz rolla su izostala ovaj put. Možda i zbog Goberta. Čekamo još na razvoj kemije njega i Halija u tom aspektu.

S druge strane, Wolvese je i drugu utakmicu u predsezoni gušt gledati kada svi igraju ovako pametno. Basketarenja ima, ali sve u granicama dozvoljenog. Lopta dobro ide sa strane na stranu, dijeli se i svi sudjeluju od 1 do 4. Gobert je tu za roll i skok u napadu iako bi i njegov prosjek poena mogao skočiti ove sezone jer napokon ima pravog playa uz sebe.

Da, LaMelo je imao neke turnovere ako ćemo cjepidlačiti, ali je u osnovi odlično miksao šut i ulaze odnosno playmaking. Finch je ubacio jednu akciju koju je Ball imao i kod Leeja u Hornetsima:

77 Shallow

On i Ant su igrali dosta razdvojeni, ali ne čini mi se da će njihova suradnja biti problematična. Imaju dovoljno lopte da dominiraju s njom ili da čekaju sekundarnu akciju pa onda napadnu. Bilo je i u ovoj utakmici i onoj prvoj protiv Bucksa guard-guard pick and rolla gdje su baš Ant i Ball glavni protagonisti.

Kuminga ovaj put slabiji realizatorski iako smo i od njega vidjeli neke stvari poput deep seal u tranziciji i 1-4 PnR-a njega i Balla dok je Gobert u dunkeru. Nije ekipa dobro izgledala dok je bio vođa klupe. Ja bi više volio da se to prepusti LaMelu jer ova klupa i dubina Minnesote ne ulijeva puno povjerenja.

Edwards i Ball su napravili prednost u prvoj četvrtini, klupa je to prosula krajem prve i do sredine druge da bi onda opet ova dvojica sa starterima sve vratili. Ant izgleda strašno. Primi loptu na trici i samo se digne na šut. Nije uopće imao potrebu trošiti se protiv Nesmitha s prodorima. Ball u tom drugom zajedničkom periodu nekoliko sjajnih asista i ako će se te hijerarhije i plana - Edwards scorer, Ball play - držati u završnicama, mogla bi ovo biti dobra sezona za Wolvese.

🔒 Što možemo očekivati od Hezonje u povratničkoj NBA sezoni?

Protiv Bostona dobio je priliku u nekoliko različitih uloga, a posebno je zanimljivo kako je izgledao kada je preuzeo odgovornost za organizaciju napada druge postave.

U nastavku analiziram njegov debi, prve ideje novog trenera Orlanda i vrlo zanimljiv spoj kvaliteta i problema u Sixersima.

Tri utakmice, konkretni taktički detalji i video primjeri.

Ostatak analize dostupan je pretplatnicima VIDEO SOBE.

HEZONJA

Bacio sam oko na Hezonjin debi za Cavse da otprilike vidim u kakvoj ga roli možemo očekivati u povratničkoj NBA sezoni.

Read more

[Ova analiza dostupna je svim čitateljima VIDEO SOBE 🔓 ]

Napokon se jedan hrvatski klub vratio u relevantno europsko natjecanje i odmah veliki skalp i uvjerljiva pobjeda. Bolje nije moglo. Bez zadrške se može reći da je Cibona rasturila Galatasaray, a Ivan Rudež je taktički bio nekoliko koraka ispred Pozzecca. Evo što se događalo…

Počinjem s nekim brojkama. Cibona je dobila 20 razlike u utakmici u kojoj su vodili čak 33 minute. Galatasaray je vodio samo dvije. Prva četvrtina je završila neriješeno, sve ostale je dobila Cibona. Cibona je, to se mora pošteno reći, šutirala van pameti za 3 (14/23 - 60%) dok je Galatasaray ostao na 30%. Istina, dosta tih šutova je bilo izrađeno, ali je dosta tih trica zabijeno iz baš teških, teških šutova.

To nikako ne umanjuje pobjedu Cibosa jer su i obrambeno i napadački imali puno jasnije ideje što žele igrati.

To se odmah vidjelo po startnoj petorci u kojoj je umjesto Sikirića krenuo Serdarušić koji je zbog fizikalija bolji fit za visoku trojku Galate koju čine Pierre na 3, Metu i Ballo na 4 i 5. Turci su se kroz Balloa i Pierrea malo na početku nametnuli tu, ali samo tada i na početku treće su Cibosi imali malih problema s kontrolom reketa. Svi ostali periodi su bili uredni.

Pierre se nekako nametao kao najveći problem jer, znamo iz Eurolige, kad igra na 3 onda radi razliku u post-upu protiv svojih čuvara. Međutim, tu dolazimo do prvog Rudežovog taktičkog detalja, Cibona se na njegove post-upove spuštala praktički u zonu 2-3 i dosta mu onemogućila zabijanje i razigravanje:

Pierre je nekoliko puta zabio, par puta i razigrao, ali je bio daleko od nekog napadačkog faktora. Doduše, par lopti mu je iscurilo na obruču, ali to ne bi značajnije utjecalo na rezultat.

Pozzecco ništa nije pokazao s Metuom. Igrač koji može na 4 i 5, može roll i pop, ima atletiku, doduše bio je i ozlijeđen, totalno je (ostao) neiskorišten. Ballo je imao svoje periode, ali je Cibona imala čvrstinu u sredini, pomaganja, a on nije PnR igrač. Kad bi Galatasaray pokušao napasti Mazalina, on je bio u hedgeu i Cibonine rotacije da pokriju sredinu u tim momentima su bile odlične.

Imam veliku zamjerku na igru bekova Galate. Doslovno se nisu pojavili na utakmici. Tuncer i Nikolić su nešto zabili, samo, to je premalo. Nisu radili razliku tricama, prodorom, playmakingom, obranom, ičim... Visoki su koliko-toliko nešto doprinijeli, bekovi su ostali u Istanbulu.

Galatasaray je imao 16 izgubljenih lopti i 15 asistencija. To dosta govori. O njima i o Ciboninoj obrani. Ovo su neke baš naivno izgubljene lopte. Svakako obratite pozornost na aktivnu help obranu Cibone:

PnR obrana domaćih s Mazalinom je bila u hedgeu, ali se nisu bojali i switchati jako puno. Povremeno su imali problema s branjenjem preuzimanja i to je rizik posla. Svaka obrana nešto nudi, a i nešto moraš dati. Ipak, ta switch obrana zaslužuje po meni visoku ocjenu. Opet se i tu vidjela uigranost i da igrači znaju što rade. Visoki zna kako brani beka na perimetru, bek zna da se mora boriti i frontati u postu, a ostali su u helpu ili denialu. Jako, jako dobro je to izgledalo u većini slučajeva:

U napadu je Cibona šutirala super i Battle je imao vrhunsku šutersku večer s 32 poena, šutom iz igre 11/15 i za tricu 6/7. Interesantno je da Battle kroz karijeru nije baš nešto uspješan realizator s trice, na koledžu a posebno u Europi. U onoj jednoj sezoni u Trentu je bio na 31% u svim natjecanjima. Okej, ja ga tek drugi put gledam i vidim samo brojke. Ovisi sve kakva mu je bila rola ranije u karijeri i kakve je trice potezao. Ovdje su one mahom bile samo-iskreirane. Čovjek je šutirao i to je ulazilo kao da kamenčiće u Jarun ubacuje, a ne loptu u koš.

Badžim mu odlično priključio s tim stilom i Cibona je s njima dvojicom imala bekovsku produkciju koju su u Galati mogli samo sanjati od Hazera, Ivanovića i ostalih:

Ako ste obratili pozornost na ovaj zadnji video i primjere, a i ako ste gledali utakmicu pažljivije, mogli ste primijetiti da je Cibona stalno napadala Balloa. To je očito bio plan Rudeža i stožera jer Ballo je grdosija od 208 cm (po FIBA-i, po nekim drugim izvorima 211 ili 213) i cca 120 kg koja se ne može baš lagano kretati po perimetru ni izlaziti visoko prema šuterima i u PnR obrani.

Da ne ostane sve na haklanju i individualnom talentu Badžima i Battlea, Rudež je ponudio i neka sistemska rješenja protiv Balloa i generalno drop PnR obrane Galate. Evo ih nekoliko:

Ono što mi se svidjelo kod Cibosa je i napadanje ili provociranje switch obrane. Imali su opet dobru dozu sistemskih rješenja i dobru dozu individualnih rješenja.

Cibona je koristila drive the wake koncept koji sam ja analizirao ovo ljeto kada sam radio serijal o switch beaterima. Ako ste čitali i gledali, sigurno ste prepoznali. Ako niste, jebiga, vi gubite, i to dosta:

Drugo rješenje za switch vezano je uz Mazalina koji je odigrao brutalnu utakmicu. Vratim se malo kasnije na to. Sada želim pokazati kako je Cibona kroz Mazalina provocirala switch i onda ga napadala.

🔒 Ovakav sadržaj neću uvijek ostavljati otvorenim.

Najdublje analize, video breakdowni, taktički detalji i tekstovi koje ne možeš pronaći na drugim mjestima dio su plaćene VIDEO SOBE.

Ako ti je ovaj tekst bio koristan ili zanimljiv, pretplatom dobivaš puno više ovakvog sadržaja — bez reklama, bez punjenja prostora i bez pizdarija.

Samo košarka.

Glavno oružje u tome je bio Inverted PnR koji Rudež ove sezone namjerava puno igrati za Mazalina i ja to pozdravljam. Povremeno sam to vidio i od Jusupa u ranijim godinama u Zadru, ali nekako sramežljivo i nedovoljno frekventno. U Ciboni će to biti dio standardnog playbooka kada se žele napasti neke stvari.

Mazalin i Cibona bi iz Inverted PnR-a, a igrali su ga na raznim lokacijama po terenu, kreirali switch i mismatch i onda ga kroz Mazalina napadali: kreiranjem za druge ili finiširanjem iz prodora ili igre leđima:

Mazalin, koji je jednom davno u mlađim danima igrao point forwarda, svojim ball-handlingom je probleme zadavao i visokim igračima, prvenstveno Ballou i Smailagiću koje je probijao driblingom:

Čovjek je utakmicu završio s 18 poena (9/11 šut), 5 skokova, 5 asista i 3 ukradene. Svaka čast Battleu, ali ja imam svog MVP-ja utakmice. Bilo ga je u tranziciji koju je znao povući i bilo ga je na halfcourtu u raznim ulogama. U obrani je isto odradio svoje. Battle je šutirao super i napadao super, ali nije bio vidljiv i prisutan u svim ili dužim periodima utakmice. Pojavio bi se i nestao. I naštancao je poena i dobro je napadao drop, ali Mazalinov napadački i obrambeni utjecaj na igru je, za mene, bio veći. Čak bi i Badžima možda uzeo kao prvu pratilju Mazalinu jer je pokazao više raznovrsnosti.

Na kraju moram spomenuti jednog igrača i žao mi je sad što nisam napravio highlightse njegovih svih sitnih poteza koji su ponekad nevidljivi, ali znače puno. Renato Serdarušić. Prava radilica. Tip igrača kakve obožavam. Skok u obrani, skokovi u napadu, faul baš kad treba, aktivnost u obrani, borba s višim i jačim igračima, obrambena odgovornost, super closeout tehnika. Baš tihi heroj ove pobjede.

A evo nam i kraljice Asocijacije. Niste valjda mislili da sam se prebacio samo na Euroligu? :)

Pratim predsezonu, naravno. Prioritet imaju nove ili redizajnirane momčadi, one koje igraju u relativno full sastavima ili neki moji favoriti. Za ostalo ili isto, ma zapravo za SVE, idite kod Master Geeja.

Ispod Obruča

No game left behind

By Gee Spot

Dobra prva utakmica Lakersa iako su bili bez Reavesa, Sextona i Kesslera. Kako god, neku generalnu ideju smo vidjeli i nadam se da nije samo za predsezonu nego će potrajati i kada krenu prave stvari.

A onda opet, nisam siguran koliko su Lakersi u ove dvije četvrtine koje sam pogledao bili dobri, a koliko Kingsi loši. Ne, ne, krivo. Kingsi su bili skandalozno loši. Kojeg vraga su radili na tih 10 treninga u kampu? Nikakve jebene ideje u igri ni patterna kako misle koristiti neke igrače. Zašto je Doug Christie još trener tamo? Možda se vlasniku ne troši kad zna što ga rezultatski čeka, ali daj pronađite poštenog trenera. Nije teško, samo uzmite pomoćnika iz Spursa, Bostona ili Oklahome.

Uglavnom, Kingsi su u prvom poluvremenu izgubili 14 lopti i primili 16 poena iz tranzicije odnosno 22 nakon turnovera. U jednom petominutnom periodu druge četvrtine bilo je 22:0 za Lakerse, u dvorani Kingsa. Toliko o njima.

Lakersi su počeli s pomalo sumnjivom postavom, napadački gledano. Grimes-Williams-Thybulle-Dončić-Looney. Ispostavilo se da im za obranu Kingsa i ne treba više, ali okej. Nego jeste primijetili kako sam Dončića napisao tek četvrtog, he-he, pun sam forica. Napravio sam to jer je skoro cijelu utakmicu čuvao četvorke. Počeo je na Achiuwi, branio kasnije i Raynauda. S Thybulleom i Williamsom u startnoj postavi Redick je imao taj luksuz da Dončića makne s lopte i stavi ga na zadnju opciju Kingsa.

A Thybulle i Williams su stvarno radili vrhunski posao.

Dva dugačka krila zalijepila su se na Acuffa (Williams) i LaVinea (Thybulle) i radili kaos. Jako dobri u 1-na-1 obrani, Williams je igrao full-court press na Acuffu, solidno navigiranje kroz blokove, presing na loptu i aktivnost na linijama dodavanja koja se dobro vidjela u deflectionsima i još nekim detaljima:

Vidjet ćemo tko će se izboriti za više minuta u sezoni. Ja bi se kladio na Ziairea jer je mlađi i napadački je talentiraniji iako je Thybulle i dalje možda bolji defender. Williams je pokazao i neke finese u obrani:

Bilo je i stvari koje treba popraviti. Acuff je u prvom poluvremenu šutirao 8/14 iz igre. Doduše, stvarno treba reći da su neki od tih šutova bili baš teški i dosta ih je bilo s poludistance. Tu je nešto i do dizajna PnR obrane Lakersa koja je visoke uglavnom držala u dropu. Williams ipak neke stvari može bolje…

🔒 U nastavku čitamo i gledamo gdje su Williamsovi minusi u obrani i što Redick pokušava napraviti s napadom Lakersa: kako štedi Dončićevu energiju, kako ga koristi bez lopte i u kojim i kakvim akcijama.

Plus: Thiero, Mamu, LaRavia, Grimes i vrlo zanimljiva druga postava.

Xs & Os + video primjeri dostupni su pretplatnicima VIDEO SOBE.

Read more

Ovo je ostalo za prokomentirati iz trećeg kola:

• Bayern-Partizan: Veliki preokret

• Fener-Dubai: Tvrdo, ali Fener je više igrao košarku

• Panathinaikos-Maccabi: Jedni rutinski, drugi očajno

BAYERN - PARTIZAN

Prije nego se prebacim na glavnu temu - kako je Partizan upao u minus pa se iz njega i izvadio - htio bi reći kako je bilo zanimljivo gledati kako su i jedni i drugi isključili najopasnije napadače suparnika. Barem u prvom poluvremenu.

Pajola je startao za Partizan (jer je otpao i Stevens) i čovjek je sam samcat zatvorio Obsta. Kod Obsta sam već u prve dvije utakmice Bayerna primijetio da puno više igra s loptom kao nekakav kreator a puno manje se ove godine kod Gavela otvara kroz blokove kao šuterski specijalist. To mu je donijelo probleme s Pajolom koji je valjda svaki drugi pokušaj Obsta da dribla pretvorio u ukradenu za Partizan.

Bayern je imao više timske taktike za Carlika. Na centralnom PnR-u usmjeravali su ga lijevo i slali next rotaciju, a na side PnR-u, gurali su ga prema prema sidelineu:

Carlik se morao rješavati lopte i to je radio dobro, ali Bayern je postigao ono što je htio - izbio je loptu Jonesu iz ruku i prebacio teret napada u ruke drugih.

Idemo sada na zanimljiviji dio utakmice - drugo poluvrijeme.

🔒 Ovdje počinje dio koji se analizira samo u VIDEO SOBI.

U nastavku rastavljam kako je Partizan upao u minus pa onda okrenuo utakmicu protiv Bayerna, zašto je Pennaroya u završnici napadao baš određene igrače Bayerna i kako je Carlik Jones preuzeo utakmicu.

A onda prelazimo na analizu kako Marcus Bingham mijenja Fenerov napad i zašto Dubai, unatoč ogromnom individualnom talentu, protiv Fenera nije imao dovoljno sistemskih rješenja?

Završavamo s Maccabijem koji ima veći problem od 0-3 i s prvim dojmovima o Hayes-Davisu pod Obradovićem.

Kompletna analiza + video primjeri dostupni su pretplatnicima VIDEO SOBE.

Read more

Puno utakmica pa opservacije iz trećeg kola idu u dva dijela. Danas:

• Hapoel - Real: Pragmatični Itoudis i tvrdoglavi Martinez

• Virtus - Olympiacos: Virtus vrijedi gledati

• Zvezda - Efes: Pričajmo o obrani

• Bešiktaš - Barcelona: Dobrodošli u Euroligu

HAPOEL - REAL MADRID

Itoudis je vro pragmatičan čovjek i trener i po tome je najsličniji svom mentoru Obradoviću. Napravio je sve ono što bi i Obradović napravio da igra s ovim Hapoelom protiv ovog Reala.

Pripremio je iznenađenje i s dna klupe izvukao Cabocla da bi izvukao Tavaresa iz reketa. To je moglo završiti i drugačije jer s Brunom nikad ne znaš. Ali bez Brazilčevih 5/5 za tricu, Hapoel nikada ne bi dobio utakmicu.

Ovdje imamo prvu akciju na utakmici dizajniranu specijalno za Cabocla protiv Edyja i nakon toga imamo Caboclovu “gravitaciju”, kako lijepo kažu Ameri za opasne NBA šutere, jer Tavares u toj drugoj sekvenci ne zatvara prodor Micića nego više brine o šutu Cabocla:

Osim Cabocla, Itoudis je malo redizajnirao i svoj napad. Zapravo je Caboclo većinu vremena u spot-upu, a Hapoel svoje napade organizira preko LeDaya odnosno 1/2/3-4 PnR-a gdje kreatore igraju Satoransky, Micić i Bryant a LeDay rolla i popa.

Real s četvorkama iskače i to omogućuje LeDayu short roll ili pop, ali pogledajte i gdje su petice Reala. Ako je Oturu unutra onda su u dunkeru, ako je Caboclo onda su spejsani u korner. Tavares u korneru znači da nema njegove pomoći na obruču ili ona kasno dolazi.

Treća prilagodba Itoudisa bilo je napadanje preko Satoranskog kojeg je u dosta šihti čuvao Nick Smith. Čeh se spuštao u post i od tu kreirao za sebe ili druge.

Bilo mi je neobično gledati ovu utakmicu jer sam navikao iz prošle sezone da Real uredno namlati Hapoel svojim krilima. Hezonja, Deck, Okeke, Lyles su prošle godine radili ogromne probleme Hapoelu koji nije mogao igrati svoju igru s 3 ili 2,5 beka. Ove sezone je drugačije. Od Wainrighta i Malcolma došli su do Satoranskog i LeDaya. To su puno bolji two way igrači, a osim toga, Real je izgubio Hezonju i Lylesa i promijenio sistem igre. Matchup se sada promijenio.

Martinezu je dugo trebalo da napravi prilagodbu u obrani. Cijelo prvo poluvrijeme je pustio da se igra po Hapoelovim pravilima. Nigdje zone, nigdje preuzimanja ili da Tavaresa stacionira na Wainrighta ili Satoranskog kad su na parketu. Ništa…

Hapoel je imao +20 na poluvremenu a Martinez je u drugom ipak napravio jednu sitnu promjenu koja je nešto donijela Realu. Počeo je preuzimati taj pick s LeDayom na kojem je bio Jantunen. Uz to, Itoudis je ostao bez Cabocla pa je startao s Oturuom što je omogućilo Tavaresu da kampira u sredini pa je Realova obrana s te dvije promjene odmah otišla i dva levela prema gore u kvaliteti izvedbe.

I onda je počelo…

Prvo je Satoranski promašio post-up izolaciju protiv Smitha pa LeDay protiv TLC-a nakon switcha. Nastavilo se s dva faula u napadu Micića, promašenim šutovima Bryanta, turnoverom Satoranskog. Takav niz događaja omogućio je Realu trčanje i tranzicija im stvarno izgleda sjajno u tom periodu. Maledon pumpa ritam, Smith, Jantunen i TLC prate trkom i tricama. Tavares se nametnuo u sredini i na drugoj strani parketa i pokazao ponos. Real je u 5 minuta smanjio minus 20 na minus 5. Itoudis vraća Cabocla, ali ovom je prvi potez prodor pored Tavaresa i težak šut uz očekivani promašaj.

Svo to vrijeme Hapoel ide glavom kroz zid. Uporno idu na pick and roll s četvorkom, ali je glavni kreator Bryant. Odigrao je strašnu utakmicu, ali je u trećoj četvrtini bio loš. Ne kužim zašto je Hapoel uporno njega forsirao kada nije išlo. Osim toga, gdje su sistemski switch beateri Hapoelu? Aloooo, Dimitris?!

Real je očekivano pao u četvrtoj četvrtini. Izašao je pokretač Maledon i tu su izgubili ritam. Hapoel se pribrao i zabio neke šutove. Prije nego je skupio petu osobnu Caboclo je zabio petu tricu, jednu je dodao Micić i napokon je proradio Bryant opet. Bryant koji je imao valjda 40% usage rate u 2. poluvremenu. Ono, Kobe ili Iverson u najzlatnijim danima. Kad Hapoel zabija to znači da Real ne trči, a kad Real ne trči onda se muči na halfcourt.

Real je nakon 3 gostovanja na 0-3 od čega su dvije utakmice komotno mogli i dobiti, a i kod Efesa su pukli pred kraj. Ide sad bolji raspored i mislim da će biti okej.

Subscribe now

VIRTUS - OLYMPIACOS

Ne, Virtus vrlo vjerojatno neće dobiti puno utakmica ove sezone, ali nitko neće voljeti igrati protiv njih. Posebno kada vidiš da ti dolaze u drugoj utakmici duplog kola ili, još gore, da ti ideš u Bolognu. Imali su vrlo dobru premijeru u Istanbulu protiv Fenera, izgubili tijesno od Milana. Pobjeda protiv Olyja koji im je došao na megdan nakon utakmice protiv Žalgirisa ne iznenađuje. Mumbru je jako dobro posložio ovu mladu družinu i igraju točno onako kako se: a) očekuje od španjolskog trenera; b) očekuje od mlade i atletski potentne ekipe.

Ubacio sam ih i podcrtao na listi tema koje planiram obrađivati u zasebnim tekstovima i specijalima. Dotad, dozvolite da vas nakratko upoznam s njima na temelju utakmice s Olympiacosom. Ove stvari su mi privukle pažnju kod njih.

Napadački skok

Ako ste čitali o predsezonskim utakmicama onda ste u kontekstu Virtusa mogli pročitati ovo:

Ipak, mogli bi biti nezgodni jer će uvijek igrati na kartu posjeda. U obrani kreiraju turnovere i trče, a u napadu baš agresivno idu po napadački skok što je opet u skladu s profilom igrača i atleticizmom koji imaju. Nekada šalju po 4 igrača na skok, a ako nemaju brojčanu prednost/prisutnost uvijek netko ide iz kornera da pokuša izvući ekstra posjed.

Tu agresivnost na napadačkom skoku baš su vjerno prezentirali protiv Olympiacosa. Ukupno su došli do čak 20 napadačkih skokova, samo 1 manje od broja defenzivnih skokova koje su uhvatili. Špranca je ostala ista: slanje ogromnog broja igrača po skok nakon što se šut uputi ili u pripremi šuta:

Na svim pozicijama osim bekovskim imaju duge, atletične igrače koji imaju mindset da idu po taj skok i osiguravaju druge posjede. Teško ih je kontrolirati jer napadaju s leđa, zalijeću se s wing i korner trica pa ih je teško box-outat na klasični način. Jao ekipama koje pate u kontroli skoka protiv njih.

Tranzicija

Kada imaš atlete onda im daj da trče i dobre stvari se mogu događati. Ovo je ekipa koja bi mogla trčati brzo kao Valencia ili Paris u nekim ranijim sezonama. U zadnje vrijeme koliko je netko brz u tranziciji mjerim po tome koliko brzo ulaze u akcije nakon što prime koš. Virtus se tu ne štedi, odmah traže šansu za napasti, imaju bekove koji vuku, visoke rim runnere i neke early offense napade koji im daju šansu da trče:

PnR spacing

A trčati moraju jer nemaju dovoljno halfcourt opcija. Nema tu post-up igrača, mismatch egzekutora, pick and roll maestra ili više njih. Najbolji kreator im je Carr koji je došao do double-doublea na utakmici protiv Olympiacosa, a ostali bekovi koje Mumbru kombinira zajedno u postavama su uglavnom gunneri, a mislim na Fraizera i Bella.

Ipak, Mumbru inzistira na nekim modernim konceptima koji bi im trebali omogućiti da opet njihovi skillovi poput brzine i atletike dođu do izražaja. Jedan od tih koncepata je i ovaj baziran na slide (neki ga zovu i Clyde) cutovima prilikom PnR napada. Radi se o spacingu kada se PnR igra na double side a koji pomiče nail help ili stunt i otvara prostor ball-handleru. Vrlo učinkovito protiv drop obrane:

Subscribe now

CRVENA ZVEZDA - EFES

Kad sam se tijekom ljeta bavio predstavljanjem Ibona Navarra i njegovog napadačkog repertoara iz Unicaje spomenuo sam u jednom kratkom segmentu i obranu:

A kad smo već kod balansa, iako to nije tema, dobio sam od jednog pretplatnika pitanje hoću li se u analizi baviti i Unicajinom obranom pod Ibonom. Neću jer mi je napad unikatniji, zabavniji dio njegove filozofije. Iako, obrana ekipe iz Malage u dvije sezone pod Navarrom je bila sjajna odnosno top 5 u ACB-u:

• sezona 23/24: najbolja obrana lige

• 24/25: 4.

• 25/26: 11.

Što ako nam je Navarro svima uvalio lažnjak? U iščekivanju supersofisticiranog napada očekivanja su porasla, i neutralnim pratiteljima Eurolige i fanovima CZ-e. Gdje su u prva 3 kola te kretnje, pomicanje lopte sa strane na stranu, akcije za šutere, flare screenovi, aktivni visoki koji rade prijenose lopte, slaganje akcija? Uopće nije sporno da smo malo toga vidjeli i da Zvezdin napad na momente izgleda vrlo sterilno i podsjeća na neke ranije napade. I ne radi se čak ni o tome da se obrisi tog napada vide i da treba vremena da on profunkcionira. Ne, recimo to otvoreno nakon treće utakmice - ovo nije ono što je Navarro igrao u Unicaji. Zvezda zabija 99 poena na 100 posjeda. To je čak 5 poena manje na 100 od sljedećeg najlošijeg - Parisa. Lani je najlošiji napad EL zabijao 107. Doduše, baš puno toga promašuju na obruču i loše generalno šutiraju za 2. To će se popraviti i nema šanse da brojke zauvijek ostanu ovakve, ali ovdje više pričamo o stilu koji nije očekivani.

Ali opet postavljam pitanje. Što ako nam je Ibon uvalio lažnjak ili, drugim riječima, što ako je prvo odlučio posložiti obranu i baviti se uglavnom s njom? Ne znam, nisam na treninzima, samo nagađam i mislim da je moguće. Druga opcija je da su igrači prije kliknuli s defenzivnim idejama. Treća opcija je da je odustao od igranja onoga što je igrao u Unicaji.

Činjenica je da Zvezda trenutno ima treću najbolju obranu Eurolige. Naravno, jasno naglašavam da je ovo uzorak od samo 3 utakmice, ali vrijedi pratiti neke rane trendove i brojke koje pokriva i eye test. Zvezda trenutno prima 101,7 poena na 100 posjeda. Bolji je samo Fener i malo je bolji još samo Panathinaikos.

Evo još nekih interesantnih brojki:

🔒 A nakon brojki idemo i na teren.
U nastavku analiziram nekoliko Zvezdinih obrambenih posjeda: iskakanja na PnR-u, help i rotacije, frontanje mismatcheva te pritisak Nwore na cijelom terenu.

Posebno je zanimljivo što Navarro trenutno više vjeruje nekim obrambeno pouzdanijim opcijama – čak i kada to znači manje minuta za zvučnija imena.

Plus: jedan set koji je vrlo blizu onome što smo gledali u Unicaji.

Nakon toga i Alimpijević protiv Sekulića, Bešiktaš-Barcelona.

VIDEO SOBA pretplatnici čitaju i gledaju dalje.

Read more

Novo kolo Eurolige, nova runda opservacija:

• Dubai - Barcelona: Barca je živjela od kaosa. Dubai ga je ugasio

• Žalgiris - Olympiacos: Jedna od onih utakmica zbog kojih volimo Euroligu

• Crvena zvezda - Hapoel: Zvezdino dobro; dobro ali…; treba raditi

• Paris - Partizan: 4 priče o pobjedi u Parisu

DUBAI - BARCELONA

Barca je imala dobro otvaranje utakmice i izgledalo je nekako da je Dubai upao u njihov ritam, barem što se trčanja tiče. Domaćini su dosta griješili, prodali dvije lopte na svojoj polovici i nisu imali utakmicu pod kontrolom. Iako, bilo je jasno da će doći njihovih 5 minuta kada će se stabilizirati i usmjeriti utakmicu na svoj mlin. Zašto? Pa zato jer je bilo vidljivo da Barca živi samo na konto grešaka Dubaija, na konto trke i teških šutova koje upadaju Punteru pa onda čak i Gibsonu i Robinsonu. Kad su bili svedeni na halfcourt, Dubai je izgledao daleko ozbiljnije od njih jer ima pouzdaniju obranu i više napadačkih rješenja.

Barca je preživjela prvu četvrtinu čak i kada su krenule rotacije. Umude je donio energiju i u obrani i nepredvidljivost u napadu gdje je s tricom, ulazom i tranzicijskim finiširanjem omogućio napadu Barce da se kotrlja čak i kada je Punter izašao. Dubai u tim momentima, pred kraj prve, izgleda dosta tanko. Pascual je na parketu poslao petorku Walkup-Mintz-Bertans-Šengelija-Diakite koja je, onako, malo tanka ofenzivno.

Očekivao sam da Pascual napravi promjene na početku druge, ali ne, poslao je istu postavu koja mu vraća s 9:0. I od tu počinju problemi za Barcelonu. Nema više tranzicije u napadu, Dubai igra strpljivije u napadu i ne gube loptu i dosta su oportuni - guraju loptu Šengeliji u post koji ima mismatch protiv kvazi-četvorki Barcelone. Sekulić vraća brzo Puntera, međutim, on je pod kontrolom Walkupa i agresivnog iskakanja Dubaijevih visokih u pick and roll obrani.

Kad su se vratili starteri nastavilo se u istom ritmu. Probudio se Kabengele koji kombinacijom trica i igre u reketu radi goleme probleme centrima gostiju. Gle, ako on može pogađati trice iz ovakvih Flare akcija onda je NBA ready:

Bacon šuterski nije bio na razini prve utakmice protiv Madrida, ali je dolazio do obruča kako je htio i zabijao je penale. Plus, čitao je dobro obranu Barcelone kada bi blicali izolacije za njega. Manje prangijanja s trice i bit će okej.

U trećoj četvrtini Dubai je izašao odlučan da riješi stvar i napravili su to. Da, Barca je zakomplicirala malo stvar u četvrtoj, ali samo zato jer se Dubai opustio, jer je Pascual opet malo dirao u rotaciju i proširio je. Svaki put kad su trebali obranu ili napad - odigrali bi ih.

Gledam baš u trećoj tu njihovu petorku Wright-Okobo-Bacon-Blossomgame-Kabengele. To je jebeni zid od obrane kada su Okobo i Bacon angažirani kao što su bili u obje dosadašnje utakmice. Okobo je baš grizao protiv Puntera kao njegov primarni defender, a Bacon je vrlo iskoristiv u switchu i u smanjivanju switcha kada se to igra.

S druge strane, prema očekivanjima, Barcina obrana je šuplja. Prvu rotaciju ili jednu defenzivnu reakciju će ostvariti/imati, ali višestruke stvari kada treba odrađivati … e, tu nastaju problemi.

ŽALGIRIS - OLYMPIACOS

E ovo je bio jedan dobar euroligaški klasik i ako morate odabrati jednu utakmicu za pogledati u reprizi neka to bude ova.

Evo jednog tejka: mislim da bi Žalgiris ovo dobio da je na raspolaganju imao Williamsa-Gossa (koji je već nakon prve utakmice sezone out barem 2 tjedna). Zbog dva razloga.

Prvo, u završnici bi imali igrača playa, pravog organizatora igre koji može spustiti loptu Valanciunasu u post, a to je segment s kojim je Žalgiris imao problema na kraju. Lo igra očajno na početku sezone, Giedraitis je presing igrač u obrani i veliko ništa u napadu. Masiulis je dobar dio utakmice proveo s Edwardsom na playu a te je minute krpao i Grigonis. Na kraju je Edwards solidno odradio završnicu. Njegov i Valanciunasov VISOKI PnR je cijelu utakmicu gnjavio Olympiacos, ali Edwards nije play. Srećom za Žalgiris, njegov slash and kick je ovaj put pronalazio Sterlinga Browna u korneru.

Drugo, NWG je falio u obrani. Da je bio na raspolaganju sigurno bi on igrao na Fournieru u završnici, a ne Sterling Brown, i ne bi se (valjda) dogodile dvije trice ovakvog tipa:

Svidjelo mi se kako je Olympiacos ciljao drop Valanciunasa, ali i Tubelisa koji je dio večeri bio u dropu, a dio preuzimao. Bila su dva koncepta:

1. Pick and roll ili handoff na empty corner

2. PnR na single side i korištenje double gapa

Valančiunas je utakmicu završio s 11 poena, 6 skokova i 7 asista. Sve to za samo 24 minute igre. Nevjerojatno mi zvuči podatak, a eye test potvrđuje, da je Žalgiris s njim na parketu imao +/- od +13. Olympiacos ga je dobro držao 1-na-1, ali su često slali i pomoć kad je trebalo. Napravili su od njega razigravača umjesto scorera, ali snašao se i u toj ulozi. Evo repertoara:

Opservacije s ove utakmice završavam s Tubelisom. Nemoguće ga je zaobići ili zaboraviti kada se gleda, piše ili spominje Žalgiris. Opet je bio odličan u all-round igri. Igračina. Dogodine u Panathinaikosu ili NBA-u.

CRVENA ZVEZDA - HAPOEL

Nije se bilo lako prebaciti iz Kaunasa u Beograd, a posebno je bilo mučno drugo poluvrijeme. Utakmica van ritma, s dosta pogrešaka u fundamentalnim stvarima. Hapoel inače nije lako gledati jer non-stop igraju jedno te isto a to je pick and roll, ali spori, metodični, i to su izolacije i haklanje: 1 na 1 i 1 na 5. Na ovoj utakmici su imali samo 11 asista što je baš ono njihov trademark otkad je Itoudis tamo.

A Zvezda je ekipa koja još uvijek traži identitet u oba smjera. Na momente vidiš što žele igrati i to bude dobro, a onda vidiš i neke stare navike ili neprilagođenost na novi sistem i to bude loše. Vratit ću se uskoro na te stvari.

Subscribe now

Prije toga moram reći da razumijem nervozu navijača nakon utakmice. Prvo, otvorilo se s 0-2 sezona, dva poraza na domaćem parketu. Tu ipak treba uzeti u obzir ono što Ameri zovu Strength of Schedule gdje su ti došli i Žalgiris i Hapoel, ekipe predodređene za playoff, sa starim trenerima i dosta očuvanim rosterom u odnosu na prošlu sezonu. Obje ekipe vrlo zajebane za igranje ovako rano u sezoni.

Navijače Zvezde bi podsjetio na onaj period od lani kada je Obradović preuzeo ekipu i nanizao 7-8 pobjeda zaredom, mahom kod kuće i protiv meh ekipa. Bilo je i tada onih koji su upozoravali na raspored i da to možda nije odraz stvarne snage momčadi, ali hype je bio prejak, a svatko tko je razmišljao glavom bio je proglašen “mrziteljem”, kako to već ide na ovim prostorima. Zato mislim da ne treba odmah sve spaliti, ne treba odmah sve gledati kroz poraze a ni pobjede, ne treba otpuštati 6 igrača.

Od sredine 10. mjeseca ide puno ugodniji raspored i to je šansa da se uhvati ritam i nakon kojeg se može biti pametniji oko ovog tima. Hoće li ekipa dotad biti na 0-4? Možda, ali i to se može/stigne preokrenuti. Sve je stvar očekivanja koja su kod prosječnog navijača nerealna i koji ovaj tim CZ vidi kao sigurnog playoff sudionika pa je sad razočaran s dva poraza i potencijalnih 0-4 ili 1-3 protiv Žalgirisa, Hapoela, Efesa i Dubaija.

Otišao sam previše u širinu. Razočaranje mogu razumjeti ako utakmicu protiv Hapoela promatramo usko jer je baš bila pobjediva. Hapoel se nudio. Katastrofalno su šutirali tricu, igrali su čak i za njihove standarde bezidejno u napadu. Zvezda ih je dosta poklanjala s turnoverima, s previše fauliranja i hrpom, hrpom promašenih zicera oko obruča. CZ je imala 17 (!) skokova u napadu, ali utjecaj na igru zbog toga je bio nikakav. Zabili su samo 7 (!) second chance poena. S druge strane, Wainright je skokovima u napadu kada bi se zaletio iz kornera napravio više problema nego cijela momčad Zvezde. Upisana su mu samo 2, a ja pamtim 5. Hapoel je imao 11 skokova u napadu i 13 2nd chance poena.

Svaki put kad bi Zvezda bila na pragu da preokrene momentum ili bi ga okretala, dogodio bi se neki detalj koji je bio pucanj u nogu: turnover iz ubacivanja auta, faul u bonusu na iskakanju visokog na pick and rollu, and-one prekršaj, promašeni zicer na obruču. I onda sve ispočetka, hvataj minus. Zato razumijem da to frustrira i mislim da osjećaj da se moglo dobiti - da su se ispoštovali neki osnovni zadaci - ne vara. Iako, Hapoel je imao +10 u zadnjoj minuti. Ovih -1 su plod kozmetike.

Što nam ta nesposobnost ili nemogućnost da se dobije ovakva utakmica doma govori? Po meni, samo to da ekipa još uvijek nije spremna dobivati jače od sebe. Fali uigranosti, sigurnosti, jasnije hijerarhije i ubacite tu još što god hoćete.

Prebacimo se sada na analizu nekih pozitivnih i negativnih stvari u Zvezdinoj napadačkoj i obrambenoj igri.

Ostatak analize dostupan je pretplatnicima VIDEO SOBE. U nastavku: dobre i loše strane Zvezdine obrane i napada i kako je Partizan došao do druge pobjede u sezoni.

Ako ti ovakav način pisanja i analize ima vrijednost, podrži ga tako da odabereš jednu od pretplatničkih opcija i uživaj u čitanju i gledanju.

Read more

Prije početka sezone i nakon dvije pogledane predsezonske utakmice nisam bio siguran što će biti identitet Partizana ove godine. Nisam mogao sebi odgovoriti na pitanje kojim stilom će ekipa igrati i što će joj donositi pobjede. Koji će biti zaštitni znak? I još uvijek su neke stvari u magli i pustit ćemo vremenu da da odgovore, ali ako se po jutru dan poznaje i ako već nešto moramo predviđati nakon (jedne) utakmice protiv Olimpije Milano onda bi obrana definitivno trebala biti baza ovog Partizana.

I Carlik Jones, naravno, koji je s razlogom pobrao lovorike nakon utakmice jer je odigrao MVP partiju u napadu. Međutim, ja u idućim redovima moram analizirati obranu protiv Olimpije jer je ona, po meni, bila ključ pobjede.

Možda sam mogao znati i prije sezone što će biti u Partizanovom fokusu, već onda kada su kompletirali roster (ako je kompletiran). Nema više velikih zvijezda na rosteru, ali ima hrpa šljakera i nedokazanih igrača. Gle, kad su u ekipi Pajola, Hayes, Stevens, Lakić, Tanasković uz još par veterana i mentora onda su obrana i energija pokretač svega, a Carlik i ekipa koliko naprave u napadu. Možda sam mogao znati i zbog Pennaroye koji je već lani kada je preuzeo ekipu posložio obranu i prvo se njom bavio.

Pa hajmo vidjeti kako je ta obrana izgledala protiv Milaneza.

Partizan je od prvog posjeda krenuo agresivno i izašli su na teren s ciljem da oni budu ti koji diktiraju uvjete pod kojima će se igrati. I uspjeli su. Zahvaljujući sjajnoj timskoj obrani u kojoj je gotovo sve funkcioniralo perfektno, ali ako ja moram izdvojiti jednu stvar koja je odskakala onda je to presing.

Ostavit ću ovdje video s 4 Partizanova defenzivna posjeda koji sjajno dočaravaju i taj presing i tu timsku obranu uz još dosta detalja:

Ovo je uber-agresivnost. Olimpija je u skoro svim posjedima istjerana na centar, teško pokreću i razvijaju napad iako imaju iskusnu ekipu i na papiru talentiraniju i definitivno skuplju nego Partizan. Meni se jako sviđaju detalji poput X-out rotacije i komunikacije, uzastopne defenzivne reakcije, sinkronizirano kretanje svih igrača, aktivne ruke i aktivan help.

Ubacio sam ova 4 primjera gore i istaknuo highlightse čisto da se stekne nekakav dojam o toj obrani. Te neke detalje je lako preskočiti kada se gleda utakmica, posebno u liveu, a ti detalji rade razliku.

Idemo sad još malo u dubinu i pogledati neke segmente Partizanove obrane koji bi trebali biti prisutni u njihovoj obrani kroz sezonu.

Ostatak analize dostupan je pretplatnicima VIDEO SOBE. Pretplati se i pročitaj i pogledaj neke stvari koje nećeš pronaći nigdje drugo.

Read more

Prve crtice u malo skraćenom izdanju jer danas ženim brata pa je ovo sve što sam pogledao u petak:

• Dubai-Real

• Hapoel-Bayern

• Barca-Efes

• Zvezda-Žalgiris

Znam da bi puno čitatelja htjelo i analizu Partizan-Olimpia Milano i Bešiktaš-Valencia. Bit će s malom odgodom.

DUBAI - REAL MADRID

Dakle tako izgleda utakmica kada iste ekipe 5 dana ranije odigraju prijateljsku koja je zapravo bila dosta kompetitivna. Mislim da je i Pascualu i igračima Dubaija itekako pomogla ta utakmica da osjete Real i pripreme se za ovu utakmicu. Isto vrijedi i u drugom smjeru, ali znamo Pedra Martineza, on ne radi velike prilagodbe i uvijek igra isto. Uostalom, Dubai je izgubio tu prijateljsku utakmicu i mogli/trebali su se pripremiti za neke drugačije stvari.

Po meni je jedan od glavnih momenata utakmice to što je Real sveden na samo 13 asistencija na čak 31 ubačaj iz igre. To nije ono što igra Martinez i njegove ekipe. A kako je Dubai uspio u tome? Osim stvarno vrhunskog vraćanja u obranu gdje nisu dozvolili Realu da uđe u svoj ritam i samelje ih, napravili su pravu stvar i u obrani pick and rolla. Doslovno su izolirali Real na 2 na 2 igru. Ovako:

Campazzo-Tavares PnR, Dubai je u dropu na re-screenu i drop im je bio bazna obrana gotovo cijelu večer. Svi ostali igrači Dubaija stoje blizu svojim igračima i nude minimalno pomoći. Bez pomoći Campazzo ne može baciti kick pas, zbog dropa nema loba. Što mu ostaje? Pa floater koji je bacio.

I to je bila priča cijelu večer. Pascual je preuzeo rizik da mu bekovi Reala naprave štetu s poludistance i kraće floater distance, ali se odlučio uzeti tricu i obruč. I isplatilo se. Campazzo je šutirao 2/8, Feliz 4/11 i Maledon 4/9. Interesantno, njih trojica su imali 12 od 13 asista Reala, ali ništa od toga nije bilo u ritmu kao što smo gledali u predsezoni kada su bili pogonsko gorivo ekipe.

Da Realu treba još jedan bek, što sam rekao još na početku predsezone, vidjelo se i u clutchu gdje su se i Feliz i Campazzo ispromašivali. Realu fali prva napadačka opcija i closer. Nešto najbliže tome za mene je TLC. On je uzeo samo jedan šut u završnici koji je iscurio. Real u zadnje 3 minute nije zabio koš. Feliz je promašio point blank polaganje koje je moglo riješiti utakmicu.

Dotaknuo bi se još Bacona koji je cijelu utakmicu gnjavio Real i nastavio je tamo gdje je stao u Superkupu. Martinez je sam sebi kriv jer je u toj utakmici bilo jasno da ga efikasno može čuvati samo Deck, a u ovoj utakmici je bilo previše šihti gdje ga je čuvao TLC koji ga ipak ne može mečirati fizikalijama.

U tim momentima, Martinez je koristio svoju “Fire” taktiku odnosno blicao bi izolaciju što je Bacon rješavao pravovremenim rješavanjem lopte:

Dvije stvari su Bacon i Dubai/Pascual radili odlično:

1. otvarali su Bacona bez lopte i osiguravali mu tako korak prednosti

2. Bacon je napadao brzo da ne bi navukao blitz

Definitivno neću uživati previše u napadu Dubaija koji je dosta dosadan, ali i pragmatičan. Međutim, ako ovako nastave, mogli bi biti baš zajebana defenzivna družina. Kabengele i Diakite su odigrali top utakmicu na centru. McW IV i Walkup su dva top defenzivna beka. Tu je i Blossomgame pa i Bacon koji je protiv Reala igrao sjajno i na toj strani parketa iako to od njega ne treba očekivati stalno. Nadodajte i Pascuala u priču koji će sigurno za svakog suparnika nešto pripremiti i dođemo do ekipe koja bi mogla iznenaditi defenzivno kada svi od njih očekuju napadačku eksploziju.

HAPOEL - BAYERN

Jedan lagani upset ili iznenađenje. Upalio sam utakmicu i obratio pažnju više na Bayern nego Hapoel kojeg sam se nagledao u zadnje dvije sezone. I sviđa mi se Bayern, imaju lijepu i jasnu ideju u oba smjera što igrati. Jedva čekam da ih dalje gledam da vidim kako će se prilagođavati od protivnika do protivnika.

Na kraju su zamalo izgubili utakmicu iako su krajem 3. i početkom 4. imali i +18.

Prvo, kako su došli do prednosti… Rekao bih obranom. I rekao bih da će Bayern valjda prvi put nakon Trinchierija imati obranu na koju se može pouzdati. Hapoela su riješili iceom. Svaki put kad je lopta bila na strani, a Hapoel voli tako počinjati napade, Bayern ih je usmjeravao prema sidelineu ne dajući sredinu. Dobra suradnja beka i visokog na lopti, ali još i bolja strana pomoći koja zatvara kratki roll ili pop i trojicu igrača Hapoela:

Itoudisu je trebalo dosta vremena da ovo promijeni i napadne drugačije. Kako? Na jednom timeoutu je rekao da ne želi više napad sa strane i igračima na tabli pokazao dio terena odakle napadaju. Očito je to bila sredina jer je od tada pa nadalje Hapoel napadao samo kroz sredinu i sa slip screenovima Oturua.

To ih je vratilo u utakmicu i dobilo utakmicu. To i Bayernovo nestrpljenje i prodane lopte u napadu. Cijelu utakmicu su igrali vrlo strpljivo i kroz Obsta, Jokubaitisa i Jessupa s Norrisom i Beauchampom spremnim napasti closeout te Thiemannom i Voigtmannom koji čekaju da im se spusti lopta (T-mann) ili da izlete na pop (V-mann).

Napad Bayerna je cijeli organiziran oko Obsta i njegovog otvaranja bez lopte, s tim da ima dosta ovlasti i s loptom. Bazičnih, naravno, da se sjuri prema reketu do obruča ili zaustavi na poludistanci, nikako u pick and rollu. Kada izađe Obst, samo nastavi Jessup, prava napast u off-ball i off-screen kretnjama. Njima nadodajte Jokubaitisa koji je povezivao redove i razigrao i šutere i bekove i to je to, imate dovoljno da ugrozite Hapoela u Bugarskoj.

Gavel pokazuje kreativnost i hrabrost. U trećoj je na Itoudistovu odluku da igra s 3 beka odgovorio istom mjerom i poslao baš ovu trojicu spomenutih bekova koji su u koprodukciji s obranom raznijeli Hapoel.

Itoudis je od starta pokušavao što je više moguće preuzimati Obstove izlaske iz blokova i to je donekle funkcioniralo u prvom dijelu. Malo je trebalo Bayernu da prepoznaju što im se tu nudi pa kad su prepoznali počeli su gađati slipove/switcheve:

Imam još nekih cool opservacija o napadu OBSTcentričnom napadu Bayerna, ali čuvam ih za zasebnu analizu.

BARCELONA - EFES

Ostatak teksta dostupan je pretplatnicima VIDEO SOBE. Dario Šarić i prve impresije o Zvezdi i Žalgirisu. Ako te zanima, odaberi jednu od pretplatničkih opcija i uživaj.

Read more

[Ova analiza dostupna je svim čitateljima VIDEO SOBE 🔓 ]

Još malo i prave stvari počinju u Euroligi. Prije toga, hvatamo posljednje dojmove, ovaj put s Mediterana. Za fanatike i one koji žele znati više tu je i ekstra dodatak.

• Real Madrid

Stroj melje.

• Barcelona

Stanley Umude vagon polazi s perona. Ukrcajte se, očekujemo gužvu uskoro.

• Virtus

Simpatična mlada ekipica, ali samo to.

• Balkan Botevgrad

Ovo je za one koji žele znati više. Napravio sam thread na X-u o bugarskoj ekipi koju vodi Bogdan Karaičić. Pogledao sam ih protiv Fenera a ovo su opservacije.

REAL MADRID - Unicaja

Analizirao sam ih u jednoj od prethodnih “Predsezona” i iskazao svoje oduševljenje koliko brzo je Pedro Martinez posložio i obrambeni i napadački sistem po svom guštu. Nisam pogledao sve ekipe u predsezoni, ali od ovoga što jesam, Real mi izgleda daleko najspremnije za EL izazove.

Način na koji su satrali Unicaju bio je impresivan i demonstracije sile. E sad, znam, možete mi prigovoriti da je to Unicaja i da je predsezona i da njihovi protivnici u toj predsezoni nisu prvi ešalon EU košarke i sve to stoji, ali kako i obično volim naglasiti, nije do rezultata nego dojma kako se i što igra. A ovaj Real igra jako u oba smjera, toliko da počinjem vjerovati da smo dobili Valenciju na steroidima u novoj EL sezoni.

Vratio se Tavares i jedan misterij je skinut. Naravno da ga Martinez neće koristiti u hedge & plug obrani kao Jonesa i Sarra. Edy je dropu i definitivno najbolje obrambene minute koje je Real igrao bile su s njim kao posljednjim čovjekom obrane. Vrlo jednostavno - Real izolira suparnički pick and roll i doslovno ga pretvara u 2 na 2. Bek i Edy brane na lopti, a ostali su striktno uz šutere i praktički ne igraju nikakvu help obranu. Ono, Juta s Gobertom style. Bekovima Unicaje ostajala je samo poludistanca ili trica dok je Tavares u dropu, s tim da ni ta poludistanca nije potpuno dostupna jer centar Reala nije bio u dubokom dropu nego je malo više izlazio prema levelu bloka.

Doduše, Real je malo kilavo otvorio utakmicu. Defenzivno nisu bili na potrebnoj razini, posebno bekovi koje su kolege iz Unicaje prelagano probijale u prvoj liniji obrane, posebno Hunt koji je izgledao kao kao Shai Gilgeous-Alexander lično.

Prva četvrtina završila je 27:25 za Unicaju. Prvo poluvrijeme završilo je 55:36 za Real Madrid. Bilo je 30:9 za Real u drugoj četvrtini. LOL.

Tada su se prestali zajebavati i počeli igrati u skladu s potencijalom. Ugasili su Hunta i Perryja. Edy je spustio rampu a kad njega nije bilo na parketu iskakanja na PnR-u i rotacije koje to prate bili su perfektni. Unicaja nije mogla živjeti od baš jakog pritiska Reala.

To je, naravno, dovelo do toga da Real igra u višem ritmu što im odgovara te da se rastrče. A kada počnu trčati - gasi igru. Cijela kompozicija momčadi je takva da su napravljeni da trče. Posebno su nezgodni bekovi koji ili mogu sami ići coast to coast ili pronaći nekoga u tranziciji passovima koji samo oni vide, prvenstveno Maledon i Campazzo.

Vidjeli smo i jedan novi sistem Reala s Pradillom u glavnoj ulozi. Imaju vrlo zanimljiv post-up automatizam u tranziciji:

Čak i bez trke i kada su igrali na halfcourt imali su dovoljno jer su Feliz i Campazzo rasturali drop Kravisha i Willyja Hernangomeza. Obrana, pick and roll, trčanje, tranzicija - to je ovogodišnji Real.

Moram spomenuti Luwawu-Cabarrota koji izgleda fantastično u predsezoni. Stvarno se dobro snalazi u hrpi rola: spot-up, sekundarni PnR, izolacija. Trica je naštimana, s poludistance je odličan, igra i u post-upu kad je takva situacija. Njemu je rola prve opcije lani u Baskoniji itekako koristila da stekne iskustvo, ali i samopouzdanje. Uvijek smo ga više promatrali kao šljakera i takav je otišao u NBA, ali evo, s vremenom se isprofilirao i u solidnu napadačku opciju preko koje na par načina možeš zavrtjeti napad.

A evo i jednog ATO-a za njega u roli off-screen šutera:

Stack-out Veer

Vidio sam i Decka po prvi put kod Martineza. Sviđa mi se ovaj Pierce cut nakon Iversona. To je jednostavan a efikasan način za iskoristiti njegov sajz i igru leđima:

Real je prije par dana potpisao novog igrača. Nick Smith Jr. dolazi nakon kratkog NBA iskustva i to je jako zanimljiv potpis. Pisao sam već ranije da im fali još minimalno jedan a možda i dva beka da Martinez dobije širu rotaciju jer uvijek voli igrati s dva ball handlera. To jednostavno sistem traži, da i na lijevoj i desnoj strani napada ima kreatore.

Nick je u 3 sezone u NBA-u bio na 37% s trice, ali i samo 42% za 2. Vidjet ćemo kako će se prilagoditi na Europu, ali kažem, igranje za Martineza u ovom sistemu to može dosta olakšati, barem u smislu donošenja odluka i biranja šutova.

Eh, da, pogledao sam utakmicu a nisam ni skužio da je Real igrao bez, recimo, Jantunena, Shulge, Procide, Garube... Krcati su.

Jedva čekam da ih vidim protiv Dubaija 24.9.

BARCELONA - Lleida

U “Predsezoni (3)” i nakon prve pogledane utakmice Barce lijepo sam napisao za Umudea:

Jedini igrač kojem bi dao plus u obrani je Stanley Umude. Bez ikakve dileme najbolji defender na rosteru Barce, a ima potencijala biti i jedan od najboljih u Euroligi. Da, rekao sam to. Tijelo, visina, dužina i atleticizam su tu kao i volja da igra obranu. I to će mu biti primarna uloga u ekipi. Tip ima 27 godina i cijelu karijeru skuplja ostatke ostataka u NBA-u i živi na relaciji NBA-G Liga. …

Da vidimo i koliko Sekulić može biti kreativan oko njega. Hoće li ga koristiti pomalo kao screenera i napadača skoka? Moglo bi mu se isplatiti ako mu pronađe rolu u napadu jer Umude ima sve alate vrhunskog defendera, i na lopti i na weaksideu.

Čovjek je briljirao protiv Lleide u finalu nekog Katalonskog kupa i opet je veći dio utakmice bio jedini igrač s pulsom u obrani kod Blaugrane. Iskazao se opet u svim aspektima: weakside, tranzicija, na lopti. Ako mi ne vjerujete, pogledajte:

Barca se inače zbog grozne obrane mučila praktički cijelu utakmicu s Lleidom koja je bila bolja i vodila po 7-8 razlike pred kraj 3. četvrtine. Onda je Sekulić izbacio “prave” centre iz igre, poslao Nkamhouu na 5 uz Martina, Umudea, Puntera i Gibsona. Tu su dobili malo pritiska na loptu i switchom razbili ritam Lleidinog napada. Ritam koji su imali kroz cijelu utakmicu jer je Barcelona užasno branila pick and roll. Konstantno su bili za korak-dva prespori ili daleko od igrača.

Subscribe now

Kako se predsezona već primiče kraju već se mogu vidjeti i dobri obrisi onoga što će Barca pokušati igrati. Rekao sam već u ranijem tekstu da će trčati i to je skroz razumljivo s obzirom na tip rostera. Vidjeli smo u ovoj utakmici nastavak na onu priču od zadnjeg puta. Nisu toliko igrali double drag, ali kada jesu to je bila “Finland” varijanta s leđnim blokom na prvom screenu:

Napad će se bazirati na jako visokom pick and rollu što je također razumljivo kada imaš bekove kakve Barca ima. Ima nešto off-screen i motion setova.

Uz Umudea, dobar dojam u ovoj utakmici od novih igrača ostavio je Robinson, ali su ipak glavne role odradili Punter i Parra. Prvi je scorerski izgledao fenomenalno. Ima Sekulić par akcija za njega kojim ga dovodi na njegove soft spotove. Međutim, i bez toga je lakoćom sebi kreirao situacije koje su uglavnom završavale skok šutovima s poludistance. Istaknuo bi još njegovu i Nebovu PnR kemiju. Nebo je par PnR lobova završio baš iz Punterovih asista.

Parra je duša ove ekipe i glue guy. Stvarno odrađuje sve što treba. Od spot-up role, pick and popa, screenanja pa do igre u postu. Vrlo vrlo pismen igrač bez kojeg Sekulić sigurno ne može zamisliti momčad.

VIRTUS - Maxima Roma

U Bologni kao i u Barceloni nije ostao kamen na kamenu u odnosu na prošlu sezonu. Dobro, ako baš želimo egzaktnost, ostalo je 5 igrača: Hackett, Diouf, Diarra, Alston i Ferrari. Došla je hrpa novih igrača i novi trener Alex Mumbru.

Umjesto da love islužene zvijezde i poluzvijezde i u njih ulupaju novac, slično kao i Barca odlučili su se za svježu krv i svježa lica koja se tek moraju dokazati na ovom levelu i koji će možda u Bologni vidjeti odskočnu dasku. Neki su nam poznati od ranije poput Trenta Fraizera i Kesslera Edwardsa. Rasheed Bello dolazi iz Beneluks lige gdje je apsolutno dominirao, ali mu je to i prva sezona u Europi. Wendell Moore dolazi iz NBA-a, a Klintman iz G lige. Carr je uz Bella i Fraizera još jedan novi bek koji ima već dosta iskustva po Europi a lani je imao top sezonu u Wurzburgu.

Ne vjerujem da mogu napraviti nešto rezultatski zanimljivo. Kada ekipa dovede ovakve profile igrača jasno je da cilja na njihov razvoj i da nema neku rezultatsku ambiciju.

Subscribe now

Pogledao sam ih protiv Rome i ako mogu suditi po jednoj utakmici napad će biti patnja kad ih se svede na halfcourt, ali u obrani mogu računati na dužinu i atletiku koju definitivno posjeduju. U obrani su stvarno dugi i na linijama dodavanja. Agresivni su u napadanju lopte i protiv Rome su imali dosta ukradenih. U PnR obrani su kombinirali quick show i drop. Nemaju baš switch potencijal jer su bekovi minijaturni, a Mumbru je cijelo vrijeme igrao s dvojicom. Vidjeli smo povremene pokušaje da se igra zonski presing.

Bekovi su uglavnom hakleri. Ovaj Carr kao najiskusniji je najviše play. Bello je combo. Fraizer također, ali je u ovoj utakmici dosta bio u spot-up roli što me iznenadilo poznavajući njegovu igru od prije. Nije bio loš. Svi su brzanci, solidni dribleri i dižu se s poludistance ili trice ako im ostaviš to. Najbolji finišer je vjerojatno Bello koji se jedini trudio doći do obruča.

U ovoj utakmici su imali tu sreću da igraju protiv Bilana koji ni u mlađim danima nije bio plus defender na petici, a sada pogotovo. Iako je bio u dropu centri Virtusa su mu ulazili iz rolla iza leđa i prikucavali lobove. Ne znam čime se bavila i help obrana Rome. Čak i s tako jasnom metom na parketu Virtus se mučio zabiti kad bi ih se svelo 5 na 5. Mumbru, kao klasični učenik španjolske škole, se trudi igrati pokretni napad u visokom ritmu, ali egzekucija je nešto drugo i ne očekujem da se to drastično popravi u Euroligi. Jedino ako su baš uboli sa svim bekovima i Mooreom koji je ovdje bio čisti spot-up igrač.

Ipak, mogli bi biti nezgodni jer će uvijek igrati na kartu posjeda. U obrani kreiraju turnovere i trče, a u napadu baš agresivno idu po napadački skok što je opet u skladu s profilom igrača i atleticizmom koji imaju. Nekada šalju po 4 igrača na skok, a ako nemaju brojčanu prednost/prisutnost uvijek netko ide iz kornera da pokuša izvući ekstra posjed:

Evo i jedan Spain Flare iz Mumbruovog playbooka za kraj ove “Predsezone”:

Odličan izbor utakmica se nastavlja. Danas sam odabrao:

• Valencia

Opet na skeneru da steknem bolji dojam.

• Dubai i Bahcesehir

Previše izostanaka, ali su neke osnovne ideje uhvaćene, posebno kod turske ekipe.

VALENCIA - Baskonia

U Predsezoni (4) sam najavio da ću se vratiti na Valenciju jer su me neke stvari dodatno zanimale. Armoni Brooks naprimjer.

Kao što sam rekao u (4), Shorts i on će biti glavne napadačke poluge i njihovi poeni će biti krucijalni da taj napad gura na nekoj barem prosječnoj razini. Postoje dva problema tu. Prvo, Shortsova poludistanca nije isto što i Monterove trice. Ali, pretpostavimo da će se taj napad kotrljati jer kontinuirani pick and roll je ono što paše Shortsu i sve što će igrati ovdje je već igrao u Bonnu i Parisu.

Brooks je veći izazov, i to je problem drugi, jer nije PnR igrač nego najviše voli operirati kao iso scorer i off-screen šuter što nije baš u Valencijinom DNA. Koliko sam vidio u drugoj utakmici coach Albert je ipak voljan napraviti prilagodbe u tom smislu. Ima nekoliko pripremljenih akcija specifično za Brooksa.

Iverson wide pin i Veer:

Pošto je završnica utakmice s Baskonijom imala clutch karakter, mogli smo vidjeti kako Shorts i Brooks funkcioniraju kao prva i druga banana u tim uvjetima. I nije bilo loše. Doduše, to je Baskonija i Galbiatiju dajem jedno mjesec dana prije nego vrate Perasovića da malo “zategne” ovu bandu.

Nego, Shorts je u clutchu operirao kroz visoki pick and roll i odradio posao kao prva opcija. Poludistanca, prodori uz pomoć Gortat screenova i iznuđeni penali. Brooks je pokazao zašto mu se isplati dati loptu. A mislim, nije da imaju puno drugih ili boljih opcija. Zabio je nestvarno težak šut preko Baugha i pokazao da ima to u sebi iako njegovo haklerstvo graniči povremeno s ruskim ruletom:

Dok sam ovo pisao do mene je stigla vijest da su potpisali Mirotića. Hmm. Potez koji im baš ne priliči i dosta odstupa od onoga što rade zadnjih godina. Mirotić je najbolju košarku igrao u Španjolskoj, ali kad? S 35 na leđima i jasno vidljivim padom u igri zadnjih godina nije baš najsretnija opcija za momčad koja trči i igra agresivnu obranu. Okej, od njega se neće tražiti da bude prva-druga opcija kao nekada ranije i znamo da Valencija puno rotira i igrači igraju kratke stintove.

Potpis je više signal koji ukazuje na dvije stvari. Prvo, ne vjeruju Osetkowskom i Gueyeu. Osetkowski se ne može sastati s tricom, a Gueye nije puno bolji i još je sirov, ali barem može trčati i igrati obranu. Drugo, ekipi treba poena i trica, to je bilo vidljivo i protiv Baskonije i Mirotić tu dolazi kao neka nada. Za mene više flaster na prostrijelnu ranu.

Fale Pradilla, Costello i Key, jako.

I tu dolazimo do još jednog problema Valencije pokazanog u ovoj utakmici. Igrali su bez Moorea, Saka, Gueyea, ali mi izgledaju sitnije nego lani. Nema dugonje Badija na perimetru, nema Pradille, Keya, Costella. Gle, ova ekipa i dalje želi igrati istu obranu i pokušava, ali nije isto rotira li s weaksidea Osetkowski ili Key i je li na lopti Badio ili Brooks.

Mislim da ih očekuje regres na obje strane parketa, a samim tim je i neka rezultatska ambicija dosta ograničena. Predviđam borbu za play-in iako ću ih opet rado gledati jer sam vidio neke zanimljive i nove detalje u njihovom napadu.

DUBAI - BAHCESEHIR

Nisam baš naletio na pravu utakmicu ovih ekipa. Ali, budući da je bila jedina koju sam mogao upaliti a da pogledam ove momčadi, nije bilo puno izbora. Naime, Dubai je igrao bez valjda 3 startera - Musa, Bacon, Shengelia - i jednog rubnog startera - Walkup. Nismo vidjeli ni Kamenjaša, Jaiteha, Abassa i Bertansa. Kod Bahcesehira je falio Flynn tako da smo baš bili osakaćeni. Zato idem bez velikih zaključaka i sagledavanja šire slike, samo osnovne ideje.

Read more

Nastavljamo pratiti predsezonske utakmice po Europi. Ima ih tonu pa sam morao posložiti prioritete. Zato ovako:

• Željko Ob…. Pardon - Panathinaikos

Fali im pola rostera, ali hvatamo glavne ideje i kako Obradović misli koristiti neke igrače.

• Valencija

Oni su promijenili pola rostera i počinje život bez Pedra Martineza. Što rade TJ Shorts, Armoni Brooks i ekipa?

PANATHINAIKOS - AEK

PAO zbog ozljeda bez hrpe važnih igrača: Nunn, Sloukas, Hayes-Davis, Fall, Rogkavopoulos. Obradović se odlučio startati s petorkom s kojom vjerojatno neće više nikada: Grant-Kalaitzakis-Mantzoukas-Yabusele-Mitoglou. Ideja je valjda bila početi s defenzivno vrlo agresivnom postavom koja će u napadu kroz Mitogloua i Yabuselea razvući obranu AEK-a, a onda poslije s klupom (a ustvari nominalnim starterima) napraviti razliku jer protivnik na klupi nema ni blizu takav luksuz. Nešto tako se i dogodilo.

Rekli bi na pokojnoj Tarzaniji: pišanje po sirotinji. Obradović vadi startere i uvodi Francisca, Badia, Juancha, Bongu i Lessorta. Haha! Odmah je tu napravljena prednost koju je AEK u par navrata smanjivao, ali kroz cijelu utakmicu naravno da to nisu mogli pratiti.

Posebno zato jer je PAO igrao dosta ozbiljno i agresivno u obrani. Ta obrana je dio PAO-a koji me najviše zanima na početku sezone. Partizanovi defenzivni rejtinzi pod Obradovićem su u pravilu bili debelo ispodprosječni, a ponekad i među najgorima u Euroligi. PAO bi trebao biti bolji jer stvarno u svakoj liniji imaju jednog ili više igrača na koje se mogu osloniti. I mogu igrati različite tipove obrana. Protiv AEK-a su koristili drop PnR obranu s Mitoglouom te hedge i switch s Lessortom.

I vidjeli smo različite defenzivne koncepte od Panate i Obradovića. U kratko vrijeme je uspio Obradović instalirati agresivne obrambene principe: next/peel, blicanje izolacija, kickout switcheve i agresivni switch.

Ova sekvenca u trećoj četvrtini me oduševila. Pogledajte tu agresivnost i egzekuciju. Hernangomez prvo preuzima, ali visoko preuzima. Badio i Lessort ulaze u “smanjivanje” (kickout/scram switch). Badio blica izolaciju i vraća se na Larentzakisa. Rotacije… Opet visoki switch Hernangomeza, aktivan help iza njegovih leđa i zonska obrana. Badio opet blica izoalciju. Rotacije koje ga pokrivaju… Kraj napada.

Ostatak analize dostupan je pretplatnicima VIDEO SOBE.

Pretplati se ako te zanima što još igra PAO (i Valencija).

Read more

Dobrodošli u treći dio serijala u kojem ja tražim opskurne pripremne utakmice po Europi, a vi to čitate i gledate.

Gledalo se:

• Hapoel Jerusalem

Milton, Smith i moćni, moćni Kenneth Lofton Jr. Sve to pod dirigentskom palicom Saše Obradovića.

• Barcelona

Trust the process.

HAPOEL JERUSALEM - Maccabi Ashdod

A u Izraelu se igra neki Winner cup po ligaškom sistemu. Naravno da se Hapoel i Maccabi TA nisu pojavili, ali jest Hapoel J i eto nama razloga za smijeh. Prilika da vidimo što radi Saša Obradović u novom klubu, a i neka poznata lica, mahom iz NBA-a.

Prvo, loše vijesti. Ostao je Hapoel na 4-5 mjeseci bez glavnog igrača Jareda Harpera. Za one koji nisu upoznati s njegovim likom i djelom: bek scorer koji je lani zabijao nešto malo manje od 20 poena u Eurocupu i iza Fattsa Russella bio najbolji strijelac EC-a. Sezonu ranije je *bio* najbolji scorer jer je trpao 22,8. Na to nadodajte i 5-6 asista po utakmici i da, kao što je i sam priznao, Obradović i ekipa su u nevolji.

Koje su alternative?

Od igrača koji bi sada trebali preuzeti više ovlasti u bekovskoj liniji su tu bivši Partizanovci Shake Milton i Jaleen Smith. Opet, loše vijesti: ni jedan ni drugi nisu igrači Harperovog profila. Smith je 3&D igrač koji se najbolje snalazi kao sekundarni kreator i iako je u karijeri znao igrati playa, on to ipak nije.

Mislim da nije ni Milton, ali ostavljam šansu da sam u krivu zbog dva razloga. Prvo, vratio se korak unatrag i iz Eurolige prešao u Eurocup gdje bi trebao lakše dolaziti do izražaja. Ako može ostati zdrav, što je uvijek pitanje. Drugo, igrati će za Sašu Obradovića čiji je napadački sistem snažno baziran na igri 1 na 1 i gdje igrači imaju slobodu tražiti individualna rješenja. Tako da će Milton po defaultu imati nešto bolje suhe brojke, samo moramo vidjeti hoće li i efikasnost to pratiti.

Razlog zašto sam skeptičan prema Miltonu kao nekoj prvoj ili drugoj opciji: nema to u sebi. Nije igrač koji vodi, dominira i uzima puno na sebe. Iskreno, mislim da nas je sve malo zavarao onom jednom sezonom u Sixersima gdje je bio jedan od boljih šestih igrača u ligi. Nakon toga se nigdje nije mogao skrasiti a ni pronaći rolu u NBA-u. Pa evo i u Europi je iz Eurolige otišao u Eurocup. Nekad treba napraviti korak natrag da bi napravio dva naprijed, ali neki naprave taj korak natrag i ostanu u mjestu.

Protiv Ashdoda Spain pick and roll je bila osnovna akcija Jerusalema. Isto smo lani gledali i od Obradovićeve Zvezde. Odigrali su ga 9 puta i zabili 14 poena. Očito je to jedan od načina kako bekovima olakšati posao. Samo, ironije radi, i Smith i Milton su najbolje izgledali kada bi napadali s weaksidea ili tranzicije. Najveći posao je odrađivao izvjesni Roi Huber koji je preuzeo ulogu glavnog playa.

A skoknimo sada i do novih imena u Europi: David Roddy i Kenny Lofton Jr. Znamo ih po cameo ulogama u NBA-u (Memphisu najviše) a Loftona i po specifičnim antropometrijskim gabaritima koje je ipak doveo zericu bliže standardnim za sportaša.

Roddyjeva uloga mi nakon jedne pogledane utakmice nije jasna. On je u NBA-u bio undersized trojka/četvorka, a to će biti i u EC-u. Upalio se u napadu tek kad je utakmica bila riješena krajem treće četvrtine i zabio neke poene. Nisam uopće siguran što Obradović može izvući iz njega jer nije dobar šuter, a nije ni kreator.

Lofton je već druga priča.

Ostatak analize dostupan je pretplatnicima VIDEO SOBE.

Kako igra Lofton, na kojeg me igrača podsjeća rolom i kakva je nova Barca s par novih zanimljivih imena? Ako te zanimaju te i slične stvari, odaberi jednu od pretplatničkih opcija i uživaj u čitanju i gledanju.

Read more

Evo nas i u drugom nastavku serijala u kojem ja tražim opskurne pripremne utakmice po Europi, a vi to čitate i gledate. Čestitke svima uključenima. Mi smo pravi MVP-jevi.

Danas u fokusu:

• PAOK

Trinchieri je krenuo od obrane.

• Maccabi

Nova/stara lica: Keaton, Bonzie, Armando i Kattashov sistem.

PAOK-Napoli

Rana je faza predsezone i očito je da su svi krenuli od obrane, a napadom će se baviti u hodu. Valjda to tako uvijek ide. Trinchieri nije iznimka. U finalu nekog kupa u Udinama i u obračunu dva hrvatska (he-he) trenera pobjedu je odnio onaj koji nije imao sina za pomoćnika (hi-hi). I to su napravili čistom obranom koja već sad u ovoj spomenutoj ranoj fazi predsezone izgleda dosta našpanano.

Gledaj ove dvije sekvence:

Presing je na centru na ball handleru i onda se samo nastavlja. Visoki visoko pritišću visoke (jesam ga sročio) pri primanju lopte na trici. Bekovi u top locku brane bekove koji se pokušavaju otvarati bez lopte. Svi su na linijama dodavanja i intenzitet je baš žestok.

Kao i uvijek kad su u pitanju Trinkijeve ekipe, nitko neće umirati u ljepoti dok ih gleda, ali protivnici sigurno neće htjeti igrati protiv njih. Definicija “Nezgodnosti”.

U napadu nisam vidio neke specijalne sisteme osim pick and rolla i klasičnih rješenja protiv hedgea: short roll, short roll + baseline cut, Spain slip.

Obratio sam pozornost na Osmana kojeg je Trinichieri malo i štedio. Neobično mi ga je bilo vidjeti u nešto većoj kreatorskoj roli. Hmm! Ne izgleda mi kao tip sposoban to obavljati, ali ovdje ga je išlo. Možda na Eurocup razini i jest. Prenosio je loptu preko pola, postavljao napade povremeno i igrao u izolacijama. Čovjek s lijeve strane parketa ništa nije promašio. Zabio je hrpu trica, nešto iz spot-upa a nešto bome i iz driblinga. U tranziciji standardno ubojit.

Znaš tko mi se svidio? Nećete vjerovati, ali osim Calathesa i Sloukasa postoji još jedan Grk s malo vica u igri. Athanasios Bazinas. Iako je prezime više nogometno ovaj relativno mladi (23) plej baš zbog izostanka Calathesa i Tyreeja dobio je više minuta. Zanimljivo, nakon polufinalne utakmice PAOK-a s Udinama uhvatio sam Trinchierijevu izjavu da nije siguran da će Bazinas više ikada igrati za njega. A onda u finalu osvane u startnoj postavi. Klasični mind games by Andrea.

Uglavnom, momak ima prodor, ima slash and kick i dobre readove iz pick and rolla. Nekako mi djeluje … školovano/pismeno. Još ako bude pametan i učio od Calathesa, moglo bi biti nešto od njega. Šteta što će teško do minuta pored veterana ala Calathes i Foster.

PAOK nije bio kompletan, ali imaju okej roster skoro na svim pozicijama osim centru. Kyle Alexander i dalje laže europske klubove da je vrijedan ugovora. Ja i dalje tu ne vidim ništa osim tijela i sajza. Hajde, ima neku vertikalnost ispred obruča i to je to. Omoruyi je klasični snagator i ništa više, ali s njim barem znaš na čemu si. Treći centar Ben Moore nije igrao, ali je klasični Trinchierijev undersize centar.

Honorable mention: Jasmin Repeša i dva dobra ATO napada:

MACCABI TEL AVIV - Bnei Herzliya / Rishon LeZion

Multifunkcionalna dvoranica Hadar Yosef ugostila je dvije Maccabijeve prijateljske utakmice. I sunce ti poljubim kako taj parket šljašti, posebno u kombinaciji s kamerom postavljenom dosta nisko i još Maccabijevi žuti dresovi. Koktel da ti oči ispadnu iz duplji, ali to je europska predsezona.

Drago mi je da sam naletio na njihove utakmice jer dosta očekujem od Kattashove družine ove sezone koja se za domaće utakmice vraća u svoju Menora tvrđavu. Imaju superizbalansiran roster, dovoljno individualne klase, radnika i profila igrača koji se uklapaju u Kattashov sistem koji je, dosta specifičan, a o tome nešto više za par redova.

Ostatak analize dostupan je pretplatnicima VIDEO SOBE.

Pretplati se i podrži unikatni sadržaj.

Read more